Pojavio se u politici “niotkuda”. Za razliku od većine zagrebačke zlatne mladeži nije živio nesolidno, naprotiv i sam priznaje da je volio skupljati petice. Završio je medicinu, no onda se odlučio baviti biznisom, dijelom nasljeđujući oca, koji je privatizirao zagrebački Pastor. Oženjen je i ima sina i kćer. Čuđenje poslovne zajednice izaziva kada ulazi u Vladu Jadranke Kosor, postaje potpredsjednik Vlade zadužen za investicije, a ulazi i u HDZ. Nakon poraza HDZ-a na izborima, iznenađuje sve, najviše J. Kosor i kandidira se za predsjednika stranke. Tvrdi da stranci treba menadžer i tim, koji će promijeniti stranku i vratiti je na pobjedničke staze. Ne pada mu napamet da bude manje samouvjeren, apsolutno je uvjeren da mu je, u stvari prednost što je novopridošlica i “čist”. Malotko, pak vjeruje da iza njega nema snage koja ga gura naprijed.
- Kako vam je uopće palo na pamet kandidirati se za predsjednika stranke, imate najmanje staža od svih ključnih igrača u HDZ-u?
U politiku sam ušao s ambicijama da donosim ključne odluke, tko ulazi u politiku i tvrdi da nema takvih ambicija, ili nije iskren, ili je u politiku zalutao. Ušao sam iz čistog uvjerenja, moj je otac sudjelovao u osnivanju HDZ-a prije više od 22 godine, obiteljska prošlost i moj odgoj nisu ostavljali dvojbe za političku opciju. Dok sam bio mlad nisam smatrao da, kao poduzetnik trebam postati i član stranke, ali vremenom se moj stav mijenjao uglavnom zbog gospodarskih okolnosti u kojima se našla Hrvatska. A onda i zbog situacije u HDZ-u.
- Zna li Jadranka Kosor što se događa na terenu?
Predsjednica stranke kojoj ne želim osporavati zasluge tvrdi da u stranci sve funkcionira manje više dobro i da nema potrebe za promjenama. Ja se dakako ne slažem s njom, jer zadnji izborni rezultati govore drugačije. Nije ni važno što mi mislimo, nego što govore rezultati. Osobno ne želim da moja kandidatura bude okrenuta i protiv koga. Ja zastupam stav da nam je, i stranci i državi potreban prelazak iz starog modela kontrole, cenzure i prisile, u sustav koji će se temeljiti na motivaciji, ambicijama i suradnji.
- Zanima me što ste iskomunicirali s Vladimirom Šeksom. Bio se ljutio što ste objavili da ste se našli u restoranu ‘Grički top’?
O mnogim stvarima, ja sam dakako inicirao razgovor o demokratizaciji stranke. Između ostalog kazao sam mu kako sam svjestan toga da nisam veteran u stranci i politici, ali i da smatram kako mi to, u ovom specifičnom trenutku, nije mana nego prednost.
- A što ćete ako Šeks poduzme, neke od svojih poznatih radnji, pa vas tako počne ometati?
Prepustimo to njemu osobno, kako će nastupati i što poduzimati. Svakome od nas to ide na savjest, a stranka će znati reagirati. Gospodin Šeks je puno napravio za stranku, ali on nije stranka. Stranka su naši članovi i birači koje više ne smijemo razočarati.
- Niste sami u svojoj ambiciji da postanete novi predsjednik HDZ-a, svi nećete uspjeti, gradite li kakav taktički dogovor s “kolegama”, posebice s Darkom Milinovićem?
Razgovaramo. Razgovaram i s većim dijelom članova Predsjedništva. Svi se slažemo da su promjene nužne. Hoće li i kada doći do određene suradnje, ima vremena, vidjet ćemo. Načelno, ujedinjuje nas stav da stranku treba demokratizirati. G. Milinovića cijenim kao stvarno zaslužnog stranačkog kolegu koji kontinuirano u svojoj izbornoj jedinici pobjeđuje na izborima. Načelni stavovi o potrebnim reformama stranke su nam dosta slični, nisu identični. Da se našalim, ne bih ja njega manje cijenio kada bi on odstupio od nekih svojih stajališta, ali ono što je bitno reći jest da je - a to je praksa i u Europi - da predsjednik stranke i jest kandidat za hrvatskog premijera na parlamentarnim izborima. Nikako drukčije.
- Milinović je vas dva puta komentirao, prvo kao “dobrog dečka kojeg, kao zamjenika treba uzeti svaki predsjednik”, a potom je rekao kako ne dolazi u obzir dogovor, da on bude predsjednik stranke, a vi premijerski kandidat?
Pa, bilo je takvih pokušaja, prije nekoliko godina, kada je SDP pokušao izvesti nešto slično s podjelom funkcija predsjednika stranke i kandidata za premijera, pa nije uspjelo. Predsjednik najjače hrvatske političke stranke, HDZ-a, jest kandidat i siguran budući hrvatski premijer. A što se tiče “dobrog dečka”, sa svoje 42 godine, suprugom i dvoje djece te svojih više od 20 godina staža, rada u poduzetništvu, uz studij i razna obrazovanja, teško da bih mogao biti “dečko”.
Cijeli razgovor s Domagojem Miloševićem možete pročitati u današnjem Obzoru Večernjeg lista
da nije bilo jadranke kosor ne bi ti nikad ni bio u stranci, a sad želiš pametovati svima onima koji imaju dugi stranački staž, zar misliš da su hdz-ovci ludi