Mjesto Međugorje spominje se prvi put u povijesnim dokumentima 1599. Samostalna župa, sa sjedištem u Međugorju, utemeljena je 1892. Možemo reći da je Međugorje do 1981. živjelo životom običnog sela u Hercegovini. Podsjetimo, za obična je sela u Hercegovini uzoriti kardinal mons. Franjo Šeper, kao prefekt Kongregacije za nauk vjere, tvrdio da su mjesta u kojima se živi i promiču “prava vjera”. Međugorje se više puta u crkvenoj i društvenoj javnosti, kako domaćoj tako i inozemnoj, spominjalo u zadnjih 25 godina, nego u cijeloj svojoj povijesti.
Svakodnevno, već 25 godina, dolaze vjernici katolici svih nacija, kultura i jezika u sada već jedno od poznatijih mjestima molitve u svijetu. I tijekom Domovinskog rata, kad je prva linija bojišnice bila na rubu Međugorske župe, svaki dan je došao najmanje jedan novih hodočasnik. Tamo ne dolaze samo katolici, nego i mnogi drugi vjernici zbog raznih vjerskih motiva. Međugorje je postalo u ovih 25 godina mjesto na kojem se gotovo najviše ispovijeda u cijeloj Katoličkoj crkvi.
Na “Brdu ukazanja” promiče se zdrava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji u skladu s učenjem crkve. Međugorje ima svoju budućnost, jer se razlikuje od sličnih mjesta u svijetu, kao što su Guadalupe, La Sallete, Lourdes, Fatima, Banneux... Ima svoju budućnost jer će to biti mjesto iz kojeg će još snažnije u budućnosti odjeknuti poruka mira, koja želi omogućiti i reći, da je moguć i potreban susret te dijalog između različitih nacija, kultura, civilizacija, crkava, religija, ideologija...
