Stotine afera koje su se tijekom godina vezivale za najviše državne dužnosnike i sumorna privatizacija, koja je uništila mnoštvo tvrtki i u kojoj je nestalo oko 300.000 radnih mjesta, te izostanak ozbiljnih sankcija za tranzicijsko bezakonje, s čijim se posljedicama Hrvatska još nosi, dovele su do toga da prosječan čovjek na politiku, koja sama po sebi nije nepoštena djelatnost, gleda s prezirom.
Poželjne osobine
Dok su Hrvati nekad stavljali stručnost na vrh ljestvice osobina koje su
poželjne za modernog političara, priželjkujući u izvršnoj vlasti obrazovane,
energične
profesionalce, u svjetlu aktualnih rasprava o korupciji i političkog sukoba,
koji je zbog međusobnih optužaba izbio između SDP-a i HDZ-a, prosječnom je
građaninu prioritetna osobina koju želi vidjeti kod političara poštenje.
Važna im je, dakako,
i stručnost kao osobina koja jamči efikasnost u vođenju države, ali upola
manje od poštenja i časti. Može biti i manje stručan, ali samo neka ne
krade, zaključak
je naše ankete.
To je logično. Imali smo dugu tradiciju nepoštenja u politici, još iz doba
komunizma kad su se različite nepodopštine radile zbog tzv. viših interesa.
Prijevara bez posljedica
Političari su varali javnost i nisu za to odgovarali. Sigurno je da trenutačne
rasprave o korupcijskim aferama senzibiliziraju javnost, a poštenje je
zasigurno važna osobina koja može utjecati na nečiji izborni rezultat kaže
politički
analitičar Ivan Rimac.
Čast i poštenje pojmovi su koje svatko razumije bez obzira na podrijetlo,
imovno stanje, obrazovanje, na to živi li na selu ili u gradu. U političkoj
se borbi
isplati govoriti o protivnikovu nepoštenju. Biračima to ne treba puno objašnjavati,
dovoljno je da je priča logična, da ima sočnih detalja, da se u njoj zavrte
pozamašne svote...
Dok se, kao u slučaju aktualnih afera, poput Brodosplita,
čeka da državna
tijela istraže što se i kako dogodilo te tko je kriv, politički su protivnici
izloženi svakodnevnim kritikama, prozivanjima i optužbama. U političkoj
areni ne vrijedi pravilo da je svatko nevin dok mu se krivnja ne dokaže.
To jest
okrutno jer na kraju se uistinu i može utvrditi da je netko tko je sustavno
javno prozivan
nevin, ali to je politika.
Oporbene stranke uvijek vrebaju situacije u kojima mogu oslabiti protivnika.
Oni koji su na vlasti, pak, izloženiji su jer je u njihovim rukama moć
kaže Rimac.