Zacijelo se u domoljubnim razmišljanjima Hrvati koji bi na Pantovčaku radije vidjeli Kolindu nego Milanovića pitaju – kako će i koliko Milanović biti njezin nasljednik?
Uoči izbora napisao sam: “I Kolinda se ne može uzdati samo u razliku u domoljublju između nje i protukandidata, Milanović je uveo vijorenje hrvatskim zastavama na skupovima SDP-a, izražavao je poštovanje prema Tuđmanu, njegova je Vlada predložila da zagrebačka zračna luka dobije njegovo ime, ne suzdržava se uzviknuti ‘Živjela Hrvatska!’ i tako dalje, što bi u zbroju s gubicima koje je Škoro nanio Kolindi moglo imati velik učinak”. I imalo je.
Video: Inauguracija Zorana Milanovića
Ne znam koliki, ali Milanović je modernija inačica esdepeovca, u njegovoj politici i istupima nije bilo jugonostalgije, pa ni one koju ekstremni desničari (kakav sam katkad i sam) vide i kad je nema.
Istina, ima obilje njegovih neobičnih i neuobičajenih izjava o sadašnjoj i bivšoj državi i drugim temama. Na primjer, tvrdnja da su “autonomije u bivšoj državi dovele do kaosa, svatko je vukao na svoju stranu i zato je došlo do rata”. Ili kako smo u Hrvatskoj “očigledno svi prepušteni slučaju, a država koja je prepuštena slučaju je slučajna država.” Ili također glasovita izjava kako je srbijanska vlast “bahata beogradska čaršija” a Srbija “šaka jada”. Ali te kao i mnoge duge rečenice, među kojima ima i onih o sebi samome – “Propao sam u diplomaciji, vidjet ćemo što će biti u politici” – više se mogu pripisati osebujnom stilu nego sustavnom nazoru koji čini stvarnu ličnost političara.
Četiri je godine stariji od Plenkovića pa je toliko i duže živio u bivšoj državi, ali nema podataka o tome da je u mladosti u toj državi poput Plenkovića bio izraziti ljevičar opčinjen Kardeljom i Marxom. U jednom mi je intervjuu rekao otprilike – ja sam se ponudio SDP-u i bio sam njihov izbor, a dat će sličnu i još neobičniju izjavu o hrvatstvu: “Hrvat za mene nije pitanje krvi, nego pitanje izbora”.
Takav će vjerojatno biti i predsjednik države, bez umišljenosti da je na Pantovčaku bogomdan i da je tamo došao po historijskom zadatku. Ako je za Hrvatsku rekao da je “slučajna država”, mogao bi i za sebe reći da je bio slučajni predsjednik SDP-a, slučajni premijer i sada slučajni predsjednik Hrvatske. Nekoliko sam puta posljednjih godina napisao kako Milanović po svom karakteru nije za to mjesto, jer je prznica, svađalica, često neodmjeren, osvetnički (kao prema povjesničarima iz Špičkovine), a i sam je priznao da je u mladosti bio buntovan i sklon tučnjavama. Takav, potpuna je suprotnost prethodnici Kolindi Grabar-Kitarović, njezinoj mirnoći, odmjerenosti, sabranosti i šarmu.
Milanović će se zacijelo morati promijeniti u svom ponašanju i izjavama, jer predsjednik države nije polemika, sukob, izvršna vlast nego figura, predstava, slika, zastupnik države mnogo više nego njezin vođa, moralni autoritet mnogo više nego politička praksa presudna za zemlju. Hoće li se njegov temperament i stalna uzavrelost znati tome prilagoditi? A ima jedno bitno područje u kojem nikad neće ni izbliza doseći svoju prethodnicu, ali u kojem će morati pokazati svoje državničko umijeće – to je vanjska politika.
Kolinda Grabar Kitarović bila je “na ti” sa svjetskom političkom elitom, svuda rado primana i uvažavana. Teško je zamisliti Milanovića kako se suvereno kao Kolinda drži u društvu Trumpa, Putina i drugih svjetskih državnika, ali možda u novoj ulozi novi predsjednik pokaže i nove sposobnosti. Ugled je Hrvatskoj Kolinda podizala i ponašanjem koje je izluđivalo hrvatsku ljevicu, kao što je bilo njezino “igranje” za Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu u nogometu 2018. godine u Rusiji.
Ono što je u dijelu javnosti u Hrvatskoj izazivalo “zgražanje” oduševljavalo je svjetsku javnost. Za četiri mjeseca Milanović će imati sličnu priliku za vlastitu promociju i promociju Hrvatske u Europi na Europskom nogometnom prvenstvu, vjerujem da bi ga mnogi Hrvati na utakmicama naših nogometaša rado vidjeli u hrvatskom dresu.
Milanović je jednom izjavio: “Život političara, a posebno predsjednika Vlade, je život stresa”. Sad kao predsjednik države napetost u kojoj ga često vidimo može ostaviti uspomenama iz Banskih dvora a na Pantovčaku biti puno opušteniji. I opuštenijom učiniti naciju.
Vid
Pa koliko pratim - ovo sa Špičkovinom je bio žestoki return kad su ga uhvatili u navodu koji ne odgovara stvarnom povijesnom stanju ( citiram: Stručnjaci za finski rat iz Špičkovine ili Vukovine nam objašnjavaju koliko je bilo mrtvih kao da su ih oni osobno prebrojavali ) odnosno kad se njegove izjave nađu u koliziji s činjenicama - e tu nastradaju činjenice, dakako... Naslov mi nije jasan - da bi on kao takav mogao učiniti naciju "opuštenijom"!? Štono bi se reklo rječnikom teniskih trenera, slabost su mu "unforced errors", dakle greške s kojima protivnik nije imao poveznice, a po karakteru - Nick Kyrgios! Kakvo opuštanje, kakvi bakrači... Čeka nas indijska "nadaljevanka" bez kraja i konca, stradat će nam živci - a uvrijeđenih će biti na sve strane, kao i do sada.