Boravak Ante Gotovine na Kanarskim otocima opisao je Nenad Ivanković u
knjizi “Ratnik, pustolov i general” koju je izdao 2001. godine. Riječ
je o romansiranoj Gotovininoj biografiji, a Ivanković tvrdi da je
rukopis završio godinu dana prije Gotovinina nestanka, znači u ljeto
2000, te da ga je Gotovina osobno pročitao sedam mjeseci prije
nestanka, u lipnju 2001. godine.
U njoj je opisao kako je Gotovina kao 16-godišnjak otišao iz Hrvatske u
bijeli svijet, prvo za mornara, a onda je s nepunih 18 godina postao
pripadnik najelitnije francuske vojne postrojbe, Legije stranaca.
Ivanković opisuje gdje se sve borio, što je radio nakon izlaska iz
Legije, kako se vratio u Hrvatsku, gdje se sve borio u Domovinskom
ratu, a završava s rođenjem sina iz veze s Dunjom Zloić koji je dobio
ime po ocu.
Ivanković je Gotovinin boravak na Kanarskim otocima opisao u poglavlju
pod naslovom “Ljubav u Cartageni”. Gotovina je, naime, kao pripadnik
Legije stranaca početkom 1981. bio ranjen malo iznad lijeve
sljepoočnice za borbi u afričkoj državi Čadu. Morao je na oporavak, ali
mu više nije bilo povratka u Legiju.
Prijatelj Mateo
Ivanković je o tome napisao:
“Četrdesetak kilometara od Las Palmasa proteže se Playa d’inglese. Ta
je pješčana plaža dugačka dvanaest kilometara, načičkana je brojnim
hotelima i omiljeno je ljetovalište Europljana. Osobito Nijemci luduju
za Gran Canarijom, i to podjednako zbog španjolske ljubaznosti kao i
zbog blizine Afrike, čiji dah raspaljuje maštu i mnogo bolje od
bavarskog piva razbuktava strasti.
Na rubu Playa d’inglese u pijesak se ukopalo mjestašce San Augustin, u
kojem je negdašnji kapetan duge plovidbe imao školu jedrenja. Zvao se
Mateo, imao je šezdeset pet godina, ali bio je neobično brz i spretan
na brodu, i za svoje godine veoma snažan. Prijatelji su ga zvali orao,
zbog kukastog i markantnog nosa, koji je njegovu koščatu i preplanulu
licu davao pomalo aristokratski izraz. Žene su ga voljele, unatoč
godinama, jer je iz njega zračila neka zagonetna privlačnost.
Bio je mršav i visok, sivih očiju koje su katkad ostavljale dojam kao
da su nekoć bile plave, ali su, eto, s vremenom izblijedjele od jakih
vjetrova. Mateo je obožavao jedrenjake i istodobno mrzio velike
prekooceanske brodove na kojima je proveo cijeli život. Držao je da
uništavaju mora, da su čudovišta, za razliku od jedara, koja su spoj
prirode i onog dobrog u čovjeku. U svakom slučaju bio je vrhunski
skiper.
Kad je Ante doputovao na Gran Canariju i u San Augustinu unajmio mali
apartman, Mateo i njegova škola postali su mjesto na koje je najradije
zalazio. Potpuno ga je obuzela želja za morem i tim veličanstvenim
umijećem. Mateo je bio strog, ali sjajan učitelj, a vjetrovi na
Kanarskim otocima veoma slični maestralu. Jedino su bili snažniji, kao
što je i ocean bio prostraniji. Ante je jedrio punih šest mjeseci,
uživajući u moru i učenju nove vještine, kao čovjek koji je u sebi
otkrio žar stare ljubavi, pa ga sada rasplamsava s novom strašću.
Padobranio i ronio
Još je uvijek bio na bolovanju, premda se sjajno oporavio. Učlanio se u
tamošnji padobranski klub i opet skakao iz aviona, čak je i ronio, ali
mu je bilo posve jasno da je s Legijom gotovo. Znao je da više neće
moći u operativne postrojbe specijalnih snaga, da je ta pripovijest
završena, i to zauvijek. I prihvatio je to vojnički, bez emocija, bez
nekog unutarnjeg naprezanja, ili razgovora sa samim sobom.
Kad su ga, prije odlaska na Kanarske otoke, pozvali u Aubagne, to mu
još nisu posve decidirano rekli, ali mu je ipak bilo sve jasno, jer su
mu predložili da počne učiti španjolski. Prihvatio je to kao da je
riječ o još jednom skoku iz aviona. Isprva je mislio da bi to bilo
najbolje u Barceloni, ili Madridu, ali se tamo zadržao samo nekoliko
dana. A onda, kao da su u njemu oživjeli neki očevi otočni geni,
poželio je da ode na kakav otok.
I sada je bio tu, na Gran Canariji, ne misleći ni na što i uživajući
život kao u kakvoj zemlji dembeliji. Po danu je plovio s Mateom, a noću
su obojica s direktorom hotela Tamarindos odlazili na vruće zabave. Tu
je upoznao i šarmantnu profesoricu koja je radila na srednjoj školi u
Las Palmasu, i koja mu je pomogla da brže i ugodnije nauči španjolski.”
Kanarske je otoke napustio krajem 1982. godine pod novim imenom – Toni
Moremante. Otpušten je iz Legije, ali francusko ministarstvo obrane
ponudilo mu je posao instruktora specijalaca (komandosa) u Guatemali,
Kolumbiji i Paragvaju. Otplovio je s Mateom na njegovu Scorpionu iz Las
Palmasa u kolumbijsku Cartagenu s još šestoricom kolega. A u Cartageni
je upoznao Ximenu, svoju novu ljubav.
ŽIVOTOPIS Knjiga "Ratnik, pustolov i general" otkrila je Gotovininu prošlost