A tko želi biti u opoziciji? – tako mi je peti put izabrani zagrebački gradonačelnik Milan Bandić odgovorio na pitanje s kime će formirati većinu u Gradskoj skupštini.
Iako je za gradonačelnika od esencijalne važnosti imati stabilnu većinu u Skupštini – tko misli da to nije posve točno neka se samo sjeti kako je izgledala kohabitacija, bolje reći mrcvarenje između Bandića i SDP-ove većine u protekle četiri godine – on se uopće ne zabrinjava zbog ovog pitanja. I čini nam se da, barem ovaj put, pritom nimalo ne blefira.
Bijeg od škakljivih pitanja
S novim (starim) gradonačelnikom Zagreba razgovarao sam u petak u cik zore na njegovu domaćem terenu, na atletskoj stazi kod Gimnazije u Kušlanovoj ulici. Došao je točno u 6 sati, kao što smo se i dogovorili, ali na moju žalost, stigao je u pratnji svojih "sjenki", Stipe Zebe i Roberta Ljutića, šefa i zamjenika šefa kabineta gradonačelnika. Na moju još veću žalost, čim smo počeli trčati, pridružilo nam se još nekoliko njegovih suradnika iz gradske uprave i prijatelja.
Kažem, na žalost, jer nadao sam se da ću ga u tih 55 minuta, koliko nam je trebalo da otrčimo deset kilometara, imati "jedan na jedan", nadao sam se da ću iz njega gotovo sat vremena "izvlačiti" odgovore na pitanja koja su ostala neodgovorena poslije njegove velike pobjede na zagrebačkim izborima – kada će i s kime osnovati stranku, planira li se i kada opet natjecati na nacionalnim izborima...
Trčanje u velikom "čoporu" Bandiću je bilo dobrodošlo. Naš razgovor često su prekidali ostali "maratonci", a često bi mi, kad bih mu postavio škakljivo pitanje, odgovorio dvosmisleno, neodređeno ili bi jednostavno skrenuo s teme ili bi se, pak, obratio nekom drugom s pitanjima poput: "U kojem smo krugu? Jesi li vidio kako je Sandra Perković rasturila konkurentice na mitingu u Rimu? Simpatični su ovi škotski navijači, kaj ne?" Ritam našeg razgovora često je razbijao tepanjem svom psu Rudiju, kojeg uvijek vodi sa sobom na trčanje. Lukavo, lukavo...
Pa ipak, ne mogu reći da je bilo uzaludno znojiti se trideset krugova rame uz rame s Milanom Bandićem.
Zagrebački gradonačelnik izgleda samouvjerenije nego ikad prije, a osokoljen vrlo uvjerljivom pobjedom nad SDP-ovim kandidatom Rajkom Ostojićem, dopušta si i cinizam.
– Suradnju u Gradskoj skupštini najprije ću ponuditi drugoplasiranom SDP-u – lakonski mi dobacuje, a potom samouvjereno tvrdi da mu ni HDZ ni njegovih osam zastupnika neće trebati za prevlast u Skupštini!
Iako nijednu stranku ili nekog od izabranih zastupnika nije apostrofirao, jasno je da sa sigurnošću računa na troje zastupnika HSU-a, a kako ih sam ima 17, za stabilnu većinu treba mu još samo šestero. Najelegantnije bi mu bilo dogovoriti se s koalicijom HSLS-HSS, koja ima sedam zastupnika, ali nije isključeno ni da se neće upustiti u "poslijeizborni šoping" i pojedinačnim "pecanjem" zastupnika prikupi većinu.
– Polako, sve će se to posložiti jer ima još dosta vremena do početka srpnja i prve sjednice Gradske skupštine u novom sazivu – kaže. Izbjegao je i direktan odgovor na pitanje hoće li za novu predsjednicu Gradske skupštine predložiti svoju vjernu suradnicu i dosadašnju dogradonačelnicu Jelenu Pavičić Vukičević ili možda bivšu ministricu zdravstva Anu Stavljenić Rukavinu (2000. do 2001.), koja je bila šesta na njegovoj listi.
– A tko kaže da to mjesto neću ustupiti nekom koalicijskom partneru? – odgovara protupitanjem.
Kako smo nizali krug za krugom, postajalo mi je sve jasnije da nije samo brojna pratnja "kriva" za to što naš razgovor često završava u "slijepim ulicama". Bandić je jednostavno postao puno oprezniji u razgovoru s novinarima, više ne izlijeće samo tako s velikim riječima niti olako daje obećanja.
Osim što je u predizbornoj kampanji građanima već bio obećao jeftinije parkiranje u javnim garažama (pet umjesto sedam kuna), besplatne udžbenike i nižu cijenu komunalnog doprinosa, čini se da će ostale cijene komunalnih usluga ostati iste.
– U Zagrebačkom holdingu napravit ćemo "clean start" jer tamo je posljednjih godina vladao nered, nerad i neorganiziranost. Kada snimimo stvarno stanje u Holdingu i, nakon što riješimo nered, e tek ćemo onda vidjeti možemo li nešto učiniti s cijenama komunalija – odgovorio je Bandić na moju primjedbu da je opće mišljenje Zagrepčana da su komunalne usluge previsoke i da se od njega, među ostalim, očekuje da snizi cijene Zagrebačkog holdinga.
Uostalom, Bandić za sebe uvijek govori da je on bio puno bolji gazda Holdinga nego SDP i njihov predsjednik uprave Ivo Čović.
Za sudbinu Ive Čovića, koji će uskoro morati napustiti šefovsku fotelju zagrebačkog komunalnog diva, Bandić nije posebno zainteresiran jer, kako je rekao, ne brine se on o onima koje je imenovala partija.
Iako se u medijima već naveliko piše o tome da će novi predsjednik uprave Zagrebačkog holdinga biti Slobodan Ljubičić Kikaš – koji je na toj funkciji bio do 2008. godine kada ga je Bandić najurio jer je na web-stranicama te tvrtke objavljeno anonimno pismo u kojemu se blati netom pretučenog šefa Zagrebačkih cesta Igora Rađenovića – a da će s njime u upravu doći Ante Samodol i Željko Kopčić (bivši dužnosnici Hanfe) i Ante Dodig (bivši član uprave Janafa) – Bandić me je iznenadio odgovorom na pitanje je li Ljubičić sigurni novi šef Holdinga.
– Nitko tko se sam reklamira po novinama neće biti ni u upravi ni u Skupštini ni u Nadzornom odboru Holdinga. Nove ću čelnike izabrati ja osobno, a ne oni sami sebe – rekao mi je gradonačelnik koji, prema novom zakonu, ima apsolutnu upravljačku moć nad gradskim komunalnim društvom. Pitao sam ga i kada će i s kime osnovati stranku te kako će se zvati, ali odgovor nisam dobio.
– Polako, pusti sad to jer do parlamentarnih izbora ima još dvije i pol godine. Sada je najbitnije da u Zagrebu pokažemo kako se u Hrvatskoj ipak može raditi drukčije, da se politika drukčije može voditi. Jer dok se oni (premijer Zoran Milanović i SDP, napomena autora) bave vizijom, mi pobjeđujemo na izborima! – samouvjeren je Bandić.
A ta drukčija politika podrazumijeva i velike kadrovske rošade, ali i mnogo političkih umirovljenja njegovih dosad vrlo bliskih suradnika.
– Oko tri četvrtine starih kadrova ići će se odmoriti. Neki od njih su izgubili motivaciju, a neki jednostavno ne mogu raditi 16 sati dnevno, na čemu ću ja inzistirati. Vrijeme je da u Grad dovedemo nove, mlade i ambiciozne ljude – govori Bandić. A na koga sve od stare ekipe iz gradske uprave s kojima je radio posljednjih desetak godina više ne računa, da se zaključiti iz toga što je imenom i prezimenom samo pročelnike Slavka Kojića i Ivicu Lovrića spomenuo kao one koji sigurno ostaju u timu.
Iako ga Zoran Milanović, otkako je postao predsjednik Vlade, ni jednom nije nazvao kao gradonačelnika najvećeg grada u zemlji, Milan Bandić pomirljivo govori o njemu i njegovim ministrima, "kojima želi da još bolje rade kako bi svima bilo bolje".
"Ajmo još dva kruga"
– Ajmo, još samo dva kruga! – povikao je netko iza nas, Bandić je pojačao tempo, a ja išao iskoristiti zadnju priliku da ga pitam misli li da predsjednik Ivo Josipović, koji ga je porazio na zadnjim predsjedničkim izborima, dobro obavlja svoj posao.
– Predsjednik Josipović apsolutno korektno obavlja svoje dužnosti osobno u vanjskoj politici. Doduše u unutarnjoj politici i ne može nešto više napraviti jer, iako sada formalno nije član SDP-a, glavnu riječ ipak ima njegov šef stranke Milanović, koji je ujedno premijer – zaključio je gradonačelnik Milan Bandić.
I zadnji, trideseti krug smo odradili. Trening je gotov. Gotov je i naš razgovor iako sam želio još malo "mijesiti" gradonačelnika. Iako je Bandić vrlo iskusan trkač koji iza sebe ima puno utrka, maratona, pa čak i ultramaraton, nakon deset istrčanih kilometara nije osjetio potrebu za istezanjem mišića. Umjesto toga, napravio je nekoliko desetaka sklekova, a onda se išao maziti i valjati po podu sa svojim psom Rudijem. I ulazak u trening mu je ekspresan. Valjda i na vježbe zagrijavanja, kao i na mnoge druge stvari u životu, gleda kao na bezvezan gubitak vremena.
Inače, vrijeme u kojemu smo u petak istrčali deset kilometara sasvim je solidno – trebalo nam je točno 50 minuta i 29 sekundi. Gradonačelnik mi se pohvalio da toliko puno trči da godišnje "podere" tri para tenisica, a pohvalio mi se i da mu tenisice nabavlja prijatelj. Riječ je o trkačkim tenisicama američkog proizvođača Saucony koje se na američkom tržištu prodaju po cijeni od 100 do 150 dolara.
