Za jedne će puštanje Branimira Glavaša iz pritvora biti sumrak pravne države koja je popustila pod ucjenom, za druge trijumf pravde nad nepravdom nanesenom ratnom spasitelju Osijeka. No, niti je Glavaš pobjednik, niti je pravosuđe poraženo. Iscrpljujućim štrajkom glađu Glavaš je uspio kupiti neko vrijeme na slobodi, ali nije slomio sustav. Optužbe s kojima je suočen ga čekaju i protiv njih se može boriti jedino u pravosudnom postupku. I zato, koliko god se nakon neočekivane odluke suca Zdenka Posavca može činiti da je jak, Glavaš nema razloga za likovanje. Život mu u ovom trenutku više nije ugrožen, ali mu sloboda nije zajamčena.
No, Glavaševo puštanje makar i na privremenu slobodu otvara niz pitanja. Hoće li to, naprimjer, prestrašiti svjedoke u postupcima protiv njega? Hoće li pokrenuti val zatvoreničkih štrajkova glađu u kojima oni najustrajniji u kockanju vlastitim životom mogu nakratko profitirati? Je li njegovo puštanje na slobodu uvjetovano političkom potrebom da se spriječi razbuktavanje krize koju bi izazvala njegova smrt od gladi ili svakodnevno, iscrpljujuće izvještavanje o njegovoj komi? Nakon 37 dana gladovanja obje su opcije bile opasno blizu. I liječnički konzilij, koji je procijenio da je Glavašev život ugrožen i sudac Posavec koji ga je oslobodio – zasigurno će pretrpjeti udarce. Propitivat će se njihova kompetentnost i hrabrost. No, koliko god sučeva odluka bila osporavana, ako itko, onda sudac zna da postupka protiv Branimira Glavaša nema bez – Branimira Glavaša.
