- Treba raskrčiti moje dvorište. Ima posla za desetak dana. Što ću jesti ja, jest će i on, a dat ću mu i koju kunu za džeparac. Nakon toga ćemo se dogovoriti jer će okućnicu trebati održavati. Goran više neće morati skupljati plastične boce! – odreagirala je jedna zabočka dobra duša, čovjek koji je inače vlasnik tvrtke Altera s prvim antikvarijatom u Zaboku, kad je čuo za sudbinu sumještanina Gorana Bivola, dvadesetdvogodišnjaka za kojeg se pročulo kada je u Večernjem listu izašla foto vijest o tome kako je sam očistio okoliš oko brane u Zaboku i na taj način stvorio svojevrsno zabočko more. Od tada na toj je brani bilo nekoliko većih druženja Zabočana, a najviše ih je bilo na posljednjem - roštiljadi kada su donijeli i ispekli na roštilju sedam kilograma mesa, a bilo je i vina, sokova, kolača, bučnice... Svi koji su došli ili su poslali nešto, napravili su to samo radi druženja i kako bi razveselili Gorana.
Za mladića se pročulo upravo nakon naše foto vijesti, a njegova rečenica: – Radio bih sve poslove, dvanaest sati na dan za 20 dekagrama salame i pola kruha – mnoge je dirnula. Naime, Goran je jedna od najmlađih žrtvi teškog života. Kako bi pomogao obitelji od kada je završio medicinsku školu radio je brojne, uglavnom fizičke poslove. Zbog potrebnog novca i roditelji su otputovali na sezonski rad, a Goran brinuo i o bratu koji je kasnije ipak smješten kod bake. Proteklog tjedna ostao je bez posljednjeg fizičkog posla i od tada ili je na brani, ili u vrtu i “odrađuje” probleme vezane uz prijetnje isključivanjem komunalija. U svom kratkom radnom vijeku odradio je i stažiranje, no nije položio stručni ispit jer, kaže, i to treba platiti, pa bi u struci mogao raditi jedino kao njegovatelj, ali ne kao tehničar. Sljedećih desetak dana Goran ima što raditi i ima hranu, a nakon toga vjerojatno će odreagirati još koja dobra duša.
