Zadnjih dana na središnjim televizijskim vijestima više puta govorili su nam o božićnoj groznici: žurbi, kupnji i trošenju novca. Jučer smo završili božićno vrijeme. Ako pratimo samo medije, zamijetit ćemo da se Božić prikazuje kao sjaj bez velikog sadržaja i bez velike poruke. Po njima bi se Božić trebao svesti na kupnju, darivanje i trošenje kupljenoga. Zacijelo, božićni dani nisu dani u kojima trebamo zaboraviti stvarnost svakidašnjeg života.
Biblijski tekstovi koje smo slušali tih dana govore o stvarnosti života i življenja. Isus se rađa u Betlehemu, dok su Josip i Marija na dalekome putu zbog popisa stanovništva koji je naredio car August. Strance, još k tome i trudnu ženu, nitko ne želi primiti pod svoj krov. Preostalo im je donijeti novi život u skloništu, špilji ili štali. Iako se rodio na periferiji, Isusovo rođenje uznemirilo je kralja Heroda i cijeli glavni grad Jeruzalem. Dijete koje se rodilo izvan palača i svratišta uznemirilo je ljude palača, moći i znanja. Uznemirenost se brzo pretvorila u mržnju i pokolj.
Herod je naredio genocid. Poubijao je svu mušku djecu staru do dvije godine u Betlehemu. Nadao se da će se tako riješiti djeteta zbog kojeg je uznemiren i on i njegova svita. Josip i Marija bježe s Isusom u Egipat. Žive izbjegličke dane. Njihovu sudbinu danas dijele milijuni ljudi i djece.
Božić nam uprisutnjuje Boga koji dolazi u ljudski svijet. A to je svijet s bezbrojnim pogreškama, nedostacima i grijesima. Bog baš izabire taj svijet. Bog ne želi da pobjegnemo iz takva svijeta u neki nerealni svijet. Bijeg iz svijeta može biti u predavanju alkoholu, drogi, nepravdi, zlu, ponižavanju Božić je poziv da trijezno pogledamo svoje poslanje o ovome i ovakvome svijetu te da ga nastojimo oplemeniti surađujući s Bogom.
