Ako se prijateljstvo iskušava u nevolji, onda su Ivo Sanader i Stipe
Mesić najbolji prijatelji. Dok je predsjednik morao objašnjavati
okolnosti neugodne izjave koja dovodi u pitanje iskrenost njegova
antifašizma, premijer je kratko i jasno rekao da od Mesića nema boljeg
branitelja antifašističke povijesti Hrvata, da je Mesić pokazao
istinsku privrženost vrijednostima suvremene Hrvatske i Europe, kao što
su demokracija, sloboda, vladavina prava, poštovanje ljudskog
dostojanstva i antifašizam.
Sanader se nije ni sekunde predomišljao hoće li ustati u zaštitu Stipe
Mesića niti je došao u napast da mu cinično spusti kako svatko ima neke
mrlje koje vuče iz vremena prije Mesićeve detuđmanizacije Hrvatske.
Naprotiv.
Stajući uz Mesića, Sanader je dodatno učvrstio njihovo savezništvo.
Usto je vratio uslugu za javnu potporu koju je posljednjih mjeseci
predsjednik države pružao njemu. Mesić, kojega je, inače, lako povući
za jezik, nije se dao navući da izrekne neki prijekor Sanaderu zbog
optužbi da pritišće pravosuđe u slučaju Glavaš ili da nekom ciničnom
pošalicom dovede u pitanje njegov premijerski autoritet zbog optužbi da
je postao šef HDZ-a krađom glasova na stranačkom saboru ili da
konstatira kako Sanader nije pokrenuo Hrvatsku...
Odnos Sanadera i Mesića danas je daleko od klasične kohabitacije
državnih dužnosnika izabranih iz različitog političkog miljea, koji
surađuju zato što moraju, ali izvan toga zadržavaju distancu jedan
prema drugome. Mesić i Sanader čvrsto stoje jedan uz drugoga. Umjesto
hladnog i suzdržanog suživota, predsjednik države i premijer
promovirali su blizak saveznički odnos, u kojemu dominira uvažavanje.
Takav odnos šef države, na primjer, nije imao sa strankama SDP-ove
koalicije s kojima je kohabitirao u prvome predsjedničkom mandatu,
premda se očekivalo da će kao pripadnici istog ideološkog kruga
surađivati bez teškoća.
Između Mesića i Račana nije bilo prisnosti. Njihov se odnos doimao pun
napetosti, nesporazuma i odmjeravanja mišića. Sa Sanaderom, međutim,
surađuje bez teškoća, iako se, s obzirom na paljbu kojoj je Mesić bio
izložen dok je HDZ djelovao u oporbi, očekivalo da će neprestano
ratovati.
No, Ivo Sanader kao šef oporbenog HDZ-a, koji je 11. siječnja 2001. sa
splitske rive poručivao Račanu i Mesiću: "Nismo mi izdajnici, nego su
izdajnici oni koji su umirovili hrvatske generale i sad ih uhićuju", i
Ivo Sanader kao hrvatski premijer nisu isti Ivo Sanader. Iako je
prije pet godina Sanader kao šef oporbe i pokrovitelj prosvjeda za
zaštitu digniteta Domovinskog rata radio na kompromitiranju Mesića,
danas se kao premijer suprotstavlja pokušajima njegove destabilizacije.
Mesić i Sanader čuvaju leđa jedan drugome i upravo to što mogu računati
jedan na drugoga u teškim prilikama dobar je zalog njihovih budućih
odnosa. Sanader se od početka premijerskog mandata čuvao da ne otvori
frontu s Mesićem. Povremene krize između Banskih dvora i Pantovčaka
trajale su kratko, gašene su efikasno.
Sanader postupa taktički mudro jer kao šef HDZ-a zna da u izbornoj
godini ne bi bilo dobro imati popularnog predsjednika protiv sebe.
Usto, Mesić je čvrsta točka sustava, jer upravo on nakon izbora daje
mandat za sastav vlade.
Budući da postoji dvojba mora li predsjednik države dati mandat stranci
koja je relativni pobjednik izbora ili onome tko mu dođe s potpisima
potpore natpolovičnog broja zastupnika, taktički je mudro suzdržati se
od sukoba. I na kraju, ali ne najmanje važno, njegujući savezništvo s
Mesićem, Sanader izbija adut iz ruke oporbi koja računa na njegovu
predizbornu potporu.
LIJEPA NAŠA POLITIKA
Ne kohabitacija, savezništvo`
