Nakon trideset i pete minute obrazlaganja zaključaka Žalbenog vijeća Haaškog suda, prateći riječi predsjednika Vijeća suca Theodora Merona – Hrvatska je počela plakati. Od sreće. Neočekivane. Žalbeno vijeće Haaškog suda usvojilo je, pokazat će se, povijesnu i neuobičajeno “suprotnu” odluku od one prvostupanjske – da su hrvatski generali Ante Gotovina i Mladen Markač slobodni!
Oslobođeni bilo kakve krivnje. A još do 9 sati u petak ujutro, kada je započelo čitanje konačne presude, ta krivnja koja im je stavljena na pleća bila je grozna i golema. Gotovina i Markač bili su osuđeni na 24 i 18 godina, a od tih kazni još gore je zvučalo obrazloženje koje je potpisao predsjedajući Raspravnog vijeća nizozemski sudac Alphons Orie – da su Gotovina i Markač znatno pridonijeli ostvarivanju udruženog zločinačkog pothvata (UZP) koji je osmislio hrvatski državni, politički i vojni vrh, a s ciljem trajnog uklanjanja Srba iz Hrvatske. To su generali provodili nezakonitim (protupravnim) topničkim napadima na krajinske gradove, Knin, Benkovac, Obrovac i Gračac, što je sve izazvalo deportaciju civila a da pritom generali to nisu spriječili, nego su stvorili klimu nekažnjivosti.
Prvostupanjsko sudsko vijeće u svaku je tezu o odgovornosti ugradilo to dvoje – UZP i nelegalno granatiranje, a presude su bile takve da se na njih nije žalilo ni tužiteljstvo suda. I pogriješili su. Hrvatska, nakon oslobađajuće presude može potpuno zaboraviti one grozne objede iz obrazloženja prvostupanjske presude, izrečene 15. travnja 2011. Žalbeno vijeće sve je te teze Oriejeva sudskog vijeća – poništilo. I to s kakvim obrazloženjem – “Nijedno razumno raspravno vijeće ne može zaključiti, izvan svake razumne sumnje da su četiri grada nezakonito granatirana... da je postojao udruženi zločinački pothvat.”
Tri prema dva
No, Žalbeno vijeće nije bilo jedinstveno, svoje je oslobađajuće zaključke usvojilo uglavnom omjerom 3:2, jer su malteški sudac Carmel Agius i talijanski Fausto Pocar u pravilu bili izdvojenog ili suprotnog mišljenja od ostale trojice sudaca, T. Merona, turskog Mehmeta Guneya i Jamajčanina Patricka Robinsona (koji je u Vijeću zamijenio Senegalku A. Vaz).
No, bilo tijesno ili ne, nevažno, vijeće je većinski odlučilo da hrvatski generali mogu kući. Luka Mišetić, voditelj tima obrane Gotovine, kaže da je za njih u obrani “najvažnije da je Gotovina proglašen nevinim, da je bio nevin cijelo ovo vrijeme. Za Hrvatsku ova je presuda važna jer, iako je bilo zločina i s hrvatske strane, nije bilo zločinačke namjere”.
Mišetić podsjeća da je u presudi Milanu Martiću “ovaj sud utvrdio da je postojala zločinačka namjera srpske politike na tlu Hrvatske, postojala je zločinačka politika Srba prema nesrbima, no ova presuda dokazuje da s hrvatske strane nije postojala zločinačka politika prema nehrvatima”. Mišetić kaže da je ovo drugi put da Žalbeno vijeće u cijelosti mijenja prvostupanjsku presudu suca Orieja.
Prvi put je bilo u slučaju Haradinaj. A i svaka je druga njegova presuda djelomično promijenjena u žalbenom postupku. “Orie možda treba razmotriti želi li učiniti časnu stvar i podnijeti ostavku”, kaže Mišetić. Goran Mikuličić, glavni odvjetnik Mladena Markača, nije uopće želio skrivati oduševljenje i zadovoljstvo.
– Jako mi je drago, ne samo zbog Markača nego i zbog struke... jer ovaj je sud pokazao da je sposoban donijeti pravno utemeljenu presudu – kaže. No, ljudi iz sjene u Markačevu timu bili su pravni eksperti Britanac John Jones i njemački profesor Kai Ambos. Svi kažu da su učinili mnogo u žalbenom postupku, kao i Gotovinin Švicarac Guaenel Mettraux.
– Ovo je prva presuda u povijesti ovog tribunala da je nalaz Raspravnog vijeća tako, vrlo radikalno, totalno poništen... U najboljim snovima to nismo očekivali, ovo je veliko iznenađenje jer vidite da je bilo 3:2, tijesna je to odluka. No, glavni je argument da nije bilo nezakonitog napada i, kao posljedice, udruženog zločinačkog pothvata. Znali smo da, ako te dvije točke naše žalbe odbace, presuda više ne može preživjeti. Mislim da je ovo potpuna pobjeda – završava smireni profesor Ambos.
Proveo sve mjere
Ostat će zabilježeno da je Žalbeno vijeće ipak jednoglasno zaključilo da je Raspravno vijeće pogriješilo kada je zaključilo da sva mjesta topničkih udara udaljena više od 200 metara od cilja koji se smatra legitimnim, mogu poslužiti kao dokaz za protupravne napade na krajinske gradove.
Vijeće kaže da je taj standard od 200 m koje je primijenilo Raspravno vijeće “nepovezan s dokazima”. Omjerom 3:2 Vijeće je odlučilo da je Raspravno vijeće pogriješilo u zaključku da su topnički napadi koje su zapovjedili Gotovina i Markač protupravni. Pala je i teza tužiteljstva da Gotovina nije aktivno istraživao i kažnjavao zločine za koje je znao da su počinjeni.
“Opis mjera koje Raspravno vijeće navodi da ih je Gotovina trebao oduzeti vrlo je nejasan... Stručnjaci su upozorili da je Gotovina proveo sve potrebne i razumne mjere da očuva red i disciplinu.” Također, Žalbeno vijeće zaključuje da je Raspravno vijeće pogriješilo kada je zaključilo da je postojao udruženi zločinački pothvat.
Drugim riječima, niti su generali krivi niti je hrvatska državna politika činila svjesni zločin ili deportaciju civila. Žalbeno vijeće je, premda je sudac Meron kazao da Žalbeno vijeće ima pravo osuditi i po alternativnoj odgovornosti, također većinom glasova, odbilo osuditi Gotovinu i Markača na osnovi alternativnih oblika odgovornosti.
– To bi kompromitiralo pravo g. Gotovine i g. Markača na pravično suđenje – rekao je Meron.
– Gospodine Gotovina, gospodine Markač, slobodni ste – poručio je svima na kraju sudac Meron. No, dok je on davao upute tajništvu suda da izvole omogućiti trenutno puštanje hrvatskih generala, u sudnici, na galeriji, ispred suda, svuda, počelo je veselje, rukovanja i grljenja.
– Ima pravde! – vikali su svi.
>>Gotovina: Nisam razumio prepreke, Markač: Mislio sam da ću umrijeti
cestitam na odbrani oluje generalima srican i dostojanstven povratak domu