Kad je dobio Nobelovu medalju u ruke, Barack Obama je skromnoj izjavi da su "u usporedbi s prethodnim dobitnicima moja dostignuća neznantna" dodao govor u kojem nije bježao od neugodne istine da prima nagradu za mir dok vodi dva rata:
- Prihvaćam ovu čast s dubokom zahvalnošću i dubokom poniznošću. To je nagrada koja se obraća našim najvišim stremljenjima – da i pored sve okrutnosti i nedaća u svijetu mi nismo tek puki zatočenici života. Naša su djela bitna i mogu skrenuti povijest u smjeru pravde. No, napravio bih propust kad se ne bih osvrnuo na znatne kontroverze koje je vaša velikodušna odluka izazvala. Možda je nadublje pitanje o mojem primanju ove nagrade to što sam ja glavni zapovjednik nacije koja je usred dva rata. Ima trenutaka kad nacije – djelujući pojedinačno ili zajednički – nalaze da upotreba sile nije samo neophodna nego i moralno opravdana. Nenasilni pokret nije mogao zaustaviti Hitlerove postrojbe. Pregovori ne mogu uvjeriti vođe Al-Qa'ide da polože oružje.
Dobar covijek, samo steta sto ce ga desnicari uskoro (s)maknuti ....