Izborni debakl SDP-a zapravo je samo logičan rezultat aktualnog stanja SDP-a i svega što se u toj stranci događalo u posljednje četiri godine, nakon poraza na parlamentarnim izborima 2016. i dolaska Davora Bernardića na čelo stranke. SDP je u proteklom razdoblju bio sinonim za unutarstranačke sukobe i nesmiljene ratove, koji su kulminirali višestrukim neuspješnim pokušajima Bernardićeva svrgavanja s čelne stranačke pozicije.
Stranka u tom razdoblju uopće nije funkcionirala kao opozicijska stranka, jer je uglavnom bila zaokupljena sama sobom, zbog čega je počela tonuti u anketama. Potom je nastupilo razdoblje relativnog zatišja nakon neočekivano dobrog rezultata SDP-a na europskim izborima, a onda i nakon uspjeha bivšeg šefa SDP-a Zorana Milanovića u utrci za Pantovčak. Međutim, težak izborni poraz potvrđuje kako problemi u SDP-u nisu riješeni, niti je kriza u toj stranci prevladana, nego je samo privremeno zamrznuta. SDP-u nije pomogla ni činjenica da Bernardić, najslabija karika Restart koalicije, nije bio u prvom planu kampanje. SDP je ovaj put vodio izrazito depersonaliziranu kampanju, ali to SDP-u opet nije donijelo željeni rezultat, što je i logično s obzirom na to da je stranačka politika posljednjih godina postala isključivo personalna i najčešće se svodi na karakter i kapacitet stranačkih lidera, za što je najbolji primjer upravo HDZ.
SDP-ovci su pokušavali poslati poruku kako ovo nije bitka između Plenkovića i Bernardića jer državu ne vodi jedan čovjek, nego tim, ali u tome nisu bili osobito uvjerljivi. SDP bez snažnog i uvjerljivog lidera – a Bernardić to nije i nikad neće biti – nije imao izgleda protiv Plenkovića i HDZ-a, pogotovo u vrijeme krize.
VIDEO Dragan Bagić i Mate Mijić komentiraju rezultate izbora
Zbog toga su HDZ-ovi izborni stratezi bili toliko fokusirani na dvije predizborne debate na kojima su se izravno suočili Plenković i Bernardić, pokušavajući birače uvjeriti kako je aktualni premijer kompetentniji za premijerski posao od neuvjerljivog protukandidata, koji očito nije uspio dokazati da se može ravnopravno nositi s Plenkovićem, niti je znao iskoristiti riskantnu politiku vladajućih oko epidemije koronavirusa.
Iako u ovom trenutku još nije jasno hoće li se Bernardić sam povući s čela stranke, očito je da je to jedina ispravna odluka u ovoj situaciji, unatoč njegovim nevjerojatnim sposobnostima za političko preživljavanje. Bernardić je obećavao restart Hrvatske, no izborni rezultati pokazuju da restart zapravo treba SDP-u, koji pod novim čelnikom ili čelnicom, ako želi i dalje igrati ozbiljnu ulogu u hrvatskoj politici, treba temeljitu političku i idejnu obnovu. No, poraz SDP-a ne znači automatski i poraz ljevice. Kao što dvije desne alternative otimaju glasove HDZ-u, i na ljevici svjedočimo sličnom fenomenu.
Padom SDP-a počela je rasti zeleno-lijeva koalicija Možemo, koja je nastala upravo na slabostima SDP-a i predstavlja jedno od najvećih iznenađenja ovih izbora. Hrvatska je koalicijom Možemo napokon dobila novu i svježu lijevo-zelenu stranku, a SDP izravnu, ozbiljnu i artikuliranu konkurenciju, što osobito potvrđuju prvi rezultati iz Zagreba, prema kojima je Možemo, nakon izvrsne kampanje, koja se temeljila na višegodišnjoj upornoj borbi protiv kontroverzne vladavine zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, osobito nakon njegove katastrofalne reakcije na potres, pobijedila SDP u nekadašnjoj utvrdi SDP-a.
SDP-e mora u radikalno osvještenje/osvježenje, Bernardića trenutno iz ove ekipe jedino Picula može zamjeniti.