Stručnjaci iz Opće uprave za poljoprivredu i Opće uprave za vanjske odnose Europskoga povjerenstva (EC) borave jučer i danas u Zagrebu, u kojem s kolegama iz hrvatskoga Ministarstva poljoprivrede i šumarstva te s pomoćnikom ministra Mirkom Božićem nastoje razjasniti šećernu aferu koja je dovela u pitanje neograničen bescarinski izvoz hrvatskoga šećera na tržište Europske unije.
O uvozu šećera iz zemalja jugoistočne Europe prošloga je tjedna raspravljalo Vijeće stalnih predstavnika (COREPER), koje čine veleposlanici europske petnaestorice u Bruxellesu. Na jednome od svojih idućih sastanaka COREPER će razmotriti i nalaze koje će izaslanstvo EC-a donijeti s ovoga svojega posjeta Hrvatskoj. Tek će tada Europskome vijeću općih i vanjskih poslova, 30. ovoga mjeseca u Bruxellesu, predložiti treba li i kako kazniti Hrvatsku ili pak predložiti zemljama koje su uvele depozit na uvoz šećera iz Hrvatske da ga ukinu. Jedna je od mogućnosti i da EU ukine novčane poticaje za izvoz svojega šećera u Hrvatsku, čime bi njegov uvoz postao preskup.
Moguće je i da COREPER odluči pričekati s prijedlogom mjera dok ne dobije nalaze istražitelja iz Ureda EU za borbu protiv prijevara (OLAF), koji će Hrvatsku posjetiti u listopadu.
Je li EC posumnjao da Hrvatska u EU izvozi kubanski umjesto svojega šećera već 10. travnja? Tada je hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova na Internetu objavilo priopćenje o razgovorima ministra Picule s kubanskim veleposlanikom Joseom R. Cabanasom, u kojemu doslovno piše: "Nadamo se da će se i nadalje rafinirati kubanski šećer od šećerne trske u hrvatskim šećeranama, a za potrebe zemalja srednje i istočne Europe".
MVP se opravdava kako su se u EC-u sumnje da Hrvatska krši ugovor s EU o povlaštenu izvozu šećera pojavile mjesecima prije objave toga priopćenja. Dopisnici hrvatskih glasila iz Bruxellesa, međutim, bili su svjedoci kada je Rosamaria Gili, koja je u desku za jugoistočnu Europu Opće uprave za vanjske odnose EC-a zadužena za Hrvatsku, ministru europskih integracija Nevenu Mimici objašnjavala europske sumnje glede šverca šećera iz Hrvatske. Činilo se kao da ministar to tada, 21. svibnja, čuje prvi put.
Istina je, međutim, i to da nije bitno uvozi li Hrvatska kubanski šećer i što s njime radi, dok god sav šećer što ga izvozi u EU potječe od hrvatske šećerne repe prerađene u hrvatskim šećeranama. Pod tim je uvjetom Hrvatska u EU mogla izvesti svu svoju proizvodnju, a na domaćemu je tržištu posve zamijeniti jeftinijim kubanskim uvozom. Samo su glupost i pohlepa mogli, dakle, navesti odgovorne u osječkoj šećerani da pokušaju u EU podvaliti mješavinu domaćega i uvoznoga šećera.
Koliku bismo štetu mogli imati zbog bezobzirnosti osječkih šećeraša pokazuje i izvještaj britanske dobrotvorne udruge Oxfam, nazvan "Velika europska šećerna prijevara". Oxfam upozorava europske porezne obveznike da se njihov novac troši za uništenje šećerne industrije u trećemu svijetu. "Novčani poticaji od 800 milijuna eura godišnje i carinska zaštita od 140 posto stvaraju golemu dobit proizvođačima šećera u EU, čije se velike zalihe bacaju na svjetsko tržište. Time se siromašne lišava zarade", ističe Oxfam i poziva da se u EU olakša pristup šećera iz zemalja u razvitku. A izvoz šećera iz Hrvatske u EU bio je dosad posve bescarinski i bez ikakvih količinskih ograničenja!
Stojan de Prato
