Ministar pravosuđa Orsat Miljenić kao nestranački kandidat na izbornoj je listi koalicije Hrvatska raste.
Svidjelo vam se u politici?
Dosad mi je politika najdraži posao koji sam radio.
Mandat je zajamčen, peti ste na premijerovoj listi!
Vlada je odradila dobar posao, a mislim da sam i ja. Ambicija mi je pobjeda, a poziciju na listi gledam kao na ocjenu da sam dobro radio.
Nije li bilo korektnije da su ministri stavljeni na preferencijalnu vatru, jer ovako ste nagrađeni i ako birači loše ocjene vaš rad?
Listom koalicije Hrvatska raste poslana je poruka kontinuiteta. Hrvatska ima često svoje idole pa nam je sada to preferencijalno glasovanje. Nisam siguran da je ovaj populizam ispravan put jer onda nitko ne bi bio ministar nepopularnog resora. To je samo jedan razlog zašto potpuno otvorene preferencijalne liste nisu idealno rješenje.
Isključivost nije dobra, ali govorimo o većem utjecaju preferencija. Ovako su izbori iluzija jer ne biraju birači, nego šefovi stranaka!
Birači biraju i predsjednika i listu. Neka usporede našu listu i konkurencijske liste.
Biste li bili i u novoj vladi?
Ako premijer pita, reći ću da. Volio bih nastaviti.
Jeste li se zbog presude za Fimi mediju i vi pitali kakvo nam je sudstvo i o krahu borbe s korupcijom?
Vrhovni je sud u okviru zakona našao određene pogreške i stvar vratio na početak. Veći mi je problem bio prva presuda u predmetu Hypo i Ina – MOL jer, ako su postojale bitne pogreške i kršenja ljudskih prava, bilo bi mi puno draže da ih je uočio Vrhovni prije Ustavnog suda. No, općenito imamo problem što nisu dovršeni mnogi javnosti važni predmeti.
Tko je kriv, suci, DORH i USKOK ili zakonodavac?
Hrvatska je 2008. sa ZKP-om krenula vrlo hrabro, ali koncept nije bio osmišljen do kraja, što je ocijenio i Ustavni sud nakon čije su odluke suci godinu dana postupali po zapravo neustavnom zakonu. Po tom zakonu, daleko od idealnog, počeli su tada najveći kazneni postupci. Sudovi su nam tradicionalno spori, a sada se može raspravljati i o tužiteljskoj taktici.
Vrijedilo je pokušati?
Naravno, ali građani ovu situaciju opravdano doživljavaju s gorčinom. I meni to smeta. Ali idemo dalje. Pripremili smo novu izmjenu ZKP-a, i radi usklađenja s pravom EU, no mislim i da moramo prijeći na građansko oduzimanje imovinske koristi. To znači, kad se pokrene kazneni postupak protiv osobe koja ima nerazmjernu imovinu, imovina se zamrzava i teret dokaza o zakonitosti porijekla imovine prenosi se na osumnjičenog i vodi neovisno o ishodu kaznenog postupka. Dokaži kako si stekao imovinu ili je oduzimamo!
Ali taj ste problem detektirali i na početku, dakle to vam je minus u mandatu?
Već smo dorađivali postojeće rješenje. Sad smo pripremili model sličan slovenskom, ali s obzirom na to da je njihov model na ocjeni njihova Ustavnog suda, a kako su nam sustavi slični, čekamo kako će se to završiti.
Neki bi mijenjali suce i državne odvjetnike?
Kad bi bilo političke volje, trebalo bi promijeniti ustavnu odredbu o radu sudaca do 70. godine i to svesti na opće okvire. Drugi smo u Europi po broju sudaca po glavi stanovnika! Mislim da ta odredba ne bi trebala biti ustavnog ranga. Imamo prevelik broj sudaca koji imaju dug radni vijek. To onemogućava ulazak mlađeg kadra. Dogodit će nam se generacijska rupa koja će stanje još pogoršati. Ni odredba o načinu izbora i odgovornostima predsjednika sudova nije dobra. Kako očekivati veću efikasnost ako suci sami sebi biraju šefove, sami sebe promiču, kažnjavaju i zapošljavaju? DORH bi se trebao baviti samo kaznenim predmetima, a ne upravnim i građanskim. Takav sustav nema nitko u Europi. To smo pokušali promijeniti, ali HDZ nije dao, a bez njih nismo imali potreban broj glasova. Nadam se da će u sljedećem mandatu zanemariti svoje interese i podržati te izmjene u interesu građana.
Je li bila pogreška što je vladajuća koalicija za ustavne suce predložila Ivanu Čalić i Mladena Bajića, glavne “gubitnike” u predmetu Fimi medije?
Tu nema poveznice. Državni odvjetnici i suci moraju biti slobodni u donošenju odluka. Svi se moramo naučiti da je normalno kad viši sud ukida neke odluke.
Po većini medija ispada da to nije normalno.
Ako viši sud ne ukida odluke, onda nam ne treba, dovoljan je sud jednog stupnja. Ukidanje presude nije uvijek neuspjeh. Nekad se promijeni pravno načelo, nekad viši sud zauzme drugačiju praksu, nekad je to stvarno pogreška ili netko ne zna raditi. Ali, takva ukidanja ne smiju dovesti do pravne nesigurnosti i ne smiju biti pravilo.
Ne hvalite se rezultatima!? Broj neriješenih predmeta pao je od 830.000 na 550.000, a za sljedeći mandat obećavate oko 300.000, što još ne zvuči dobro.
Ako to ostvarimo, to nije dobro, nego odlično. To znači da će se prosječan predmet na građanskom sudu vrtjeti najviše godinu dana. Počeli smo sa 480 dana i došli na 380, a cilj nam je pasti ispod 300 dana na prvom stupnju. Broj dugotrajnih predmeta smanjili smo za 23 posto. Ne hvalim se jer se rezultati podrazumijevaju, a i nisam do kraja zadovoljan jer građani još uvijek nemaju uslugu kakvu zaslužuju. Stanje je puno bolje, ali još trebamo dosta toga napraviti da bude zadovoljavajuće. Uveli smo famozni „popust“ na novčane kazne, povećala se disciplina plaćanja. Smanjili smo zateznu kamatu za trećinu, od najviše u Europi došli smo u sredinu. Imamo novi Stečajni zakon, novi koncept predstečajne nagodbe, uveli smo stečaj potrošača, pojeftinili otvaranje i likvidaciju tvrtki, uveli e-spis, pripremili i e-nabavu, pribavili 10.000 novih računala za sudove. Zatvorski sustav sa 5200 zatvorenika sveli smo na 3700. Sve to postigli smo smanjujući proračun od 2,7 milijardi kuna za 300 milijuna kuna. Zemljišne knjige imat ćemo 65 posto usklađene s katastrom, a imali smo 4 posto. Organizacijska reforma sudstva pokazuje prvi efekt ujednačenja opterećenosti sudaca kao nikad prije.
Mnogima su puna usta lošeg pravosuđa, što se u programima baš i ne vidi?
Pravosuđe ni u jednoj zemlji ne odskače bitno od ostatka društva. Ne možete imati užasno loše pravosuđe i krasno društvo. I obrnuto. Pravosuđe bi trebalo biti bolje nego drugi segmenti jer u pravilu odlučuje o bitnim stvarima. Ali sva uspješna i kvalitetna pravosuđa dugo se grade. Tko nudi revoluciju u pravosuđu, ne zna što govori, moguća je samo evolucija.
Izbjeglička kriza mogla bi presuditi izbore?
Ne smijemo podleći strahu. Najgore je kad se proizvede strah od nečega jer se onda to upotrijebi za dolazak na vlast onih koji nude obranu od tog straha. Onda oni uvode obranu od svega drugog, medija, pravosuđa, onih koji drugačije misle pa i demokracije. Natruhe takvih scenarija postoje i u Europi. To moramo spriječiti u Hrvatskoj jer su takvi režimi u povijesti uvijek završavali tragedijama.
To je politička igra. Neki se igraju strahom od HDZ-a.
To nema veze jedno s drugim. Izbjeglička kriza ne bi trebala biti tema izbora, ali ako će utjecati na izbore, mislim da za koaliciju Hrvatska raste može imati pozitivan utjecaj jer je Vlada pokazala da se zna nositi s njom. Više od 260 tisuća ljudi prošlo je bez incidenta. Usporedite to s Austrijom i Slovenijom. Naša je zadaća držati Hrvatsku propusnom za ljude koji žele ići u Njemačku i druge zemlje koje ih primaju. Imamo plan i za zatvaranje granica budemo li prisiljeni. Vidjeli ste da smo na najavu spuštanja izbjeglica prema Dubrovniku to fizički onemogućili jer nam zbog turizma, logistike i kompliciranja tranzita to ne odgovara. Humano uz zaštitu hrvatskih interesa!
Sada svi govore o ogradama, a Mađarsku smo napadali dok je bila tranzit za više od 300.000 ljudi!?
Koji je razlog bio za žicu prema Hrvatskoj dok Njemačka ne zatvara granicu!?
Imaju kontrolu.
Imaju, ali ne zbog izbjeglica, nego zbog svojih unutarnjopolitičkih potreba. Netko će reći da je žica predizborni dogovor s HDZ-om da se Hrvatska destabilizira.
Očekujete da će Njemačka mjesec dana ranije najaviti da više ne prima izbjegle?
Slovenci su rekli da ih neće primiti pa im je u zemlju ušlo 5000 izbjeglica. Iluzija je da se takve granice mogu čuvati. Koliko stotina tisuća vojnika treba da bez pucanja čuvate granicu? Njemačka je odluka bitna jer Hrvatska tada više nije tranzit, a ne može postati sabirni centar. To je realan trenutak za zatvaranje granice. Ali ako Njemačka kaže da više ne prima, koji je poticaj ljudima da tamo idu? U Hrvatsku više neće moći ulaziti, a još manje ostajati.
Znači, Angela Merkel ipak je skrivila sve ovo?
Ne znam što je krivo ili pogrešno u namjeri Njemačke da primi izbjeglice. Uostalom, zašto bismo se u to petljali? Ako ih Njemačka prima, očito ima interes u tome.
Jeste li se prestrašili zbog predsjedničine objave o Ustavu na Facebooku?
Nisam pridavao značaj toj objavi. Znam što piše u Ustavu. Ali, zbog ljudi koji to ne znaju, bilo bi dobro da nije bilo te objave ili barem da je ironija bila svima prepoznatljiva.
>> Ocrnjuju suce, a u kampanji ih ni ne spominju!?
>> Iva Kvakić: Riba smrdi od glave i zato svaka promjena počinje od Ustavnog suda
ajde zbogom