Stotine potresnih priča dužnika u švicarskim francima, od kojih su mnogi ostali bez posla, pa bez doma, a neki i bez obitelji koje su se raspadale pod pritiskom borbe za preživljavanje, skupljene su u zajedničku Crnu knjigu. Premda u udruzi Franak kažu da je naziv knjige mogao biti i “100.000 ljudi, jedna priča”, ime joj nije moglo biti bolje pogođeno. Kad obitelj koja je od 105 tisuća eura otplatila 50 tisuća i još duguje 37 tisuća eura više nego na početku kaže: “Još nam samo preostaje štrik oko vrata. Ali ako to učinimo, tko će se brinuti o djeci i tko će otplatiti kredit? Htjeli smo dobro, a učinili smo zlo svojoj djeci, a i sebi. Oni više nemaju djetinjstvo, mladost, a mi nismo roditelji kakvi bismo trebali biti”, crnje ne može biti...
Lažni prikaz stanja
Redaju se ispovijesti o karcinomima, “prolupalim” muževima koji napuštaju ženu, djecu i kredit – naravno, vječno posvađanima koji se ne mogu rastati jer čovjek ne može rastaviti što dužničko ropstvo sastavi...
Jesu li svi oni sami krivi jer su “lakomo” htjeli riješiti stambeno pitanje, umjesto skupljeg uzeti povoljniji kredit, usudili se nadati da će i dalje raditi i zaraditi plaću?!
– Mnoge su od ovih priča ispričane pojedinačno. Ali skupljene na jednom mjestu kvalitetna su podloga koja pokazuje da neka “ponašanja” banaka nisu bila iznimka, nego pravilo – ističe Petra Rodik, članica Upravnog odbora udruge Franak, doktorica sociologije. Upozorava na širi društveni kontekst jačanja financijskog sektora koji je doveo do visoke zaduženosti kućanstava, a kumovala mu je indolencija države i izostanak intervencije regulatora. U trenutku kreditne ekspanzije ubrzano su se “pumpale” cijene nekretnina, s godišnjim rastom od 20 pa i 30 posto, segment podstanarstva potpuno je nereguliran, a stambena politika u Hrvatskoj ne postoji. Cijene su najma visoke, a u strahu od dodatnog poskupljenja nekretnina građani se masovno odlučuju podizati stambene kredite. S druge strane, reklamama ih bombardiraju banke u zahuktaloj konkurentskoj borbi za klijente. Nikad nije bilo lakše podignuti stambeni kredit. Posebno u švicarcima.
– Danas se HNB izvlači da su ljudi upozoravani na rizik. To apsolutno nije istina, osobni bankari poticali su ih, uvjeravali da će sve biti OK. Mnogima su rekli da uvijek mogu prebaciti kredit u euro. U eurima nisu bili kreditno sposobni, u francima jesu – optužuje sociologinja. Da je zakazala regulativa, uvjerena je Branka Lukačević Gregić, projektna menadžerica i također članica Upravnog odbora udruge Franak.
Toksičan proizvod
– Kad se proizvod pokazao toksičan, trebalo je reagirati! Guverner je upozorio da je valuta volatilna 18 do 19 posto, a u jednom je trenutku aprecirala 70 posto, a tada su banke podigle i kamate – revoltirana je ekonomistica.
Udruga optužuje i akademsku zajednicu da nudi pseudorješenja “financijskog opismenjavanja” zajedno s bankama, potkrepljujući tezu da su ljudi sami krivi. – Istina je da cijelom nizu rizika nije bio dorastao ni financijski sektor, a kamoli pojedinačna kućanstva.
>>Prva pobjeda udruge Franak: Prihvaćena tužba protiv banaka
Sami ste si izabrali krivi put! Nema vise Tita da vam sve oprosti.