OSIJEK – Ja ću tebi suditi! Ja ću te naći! Ubojico! – vikao je na sudskom hodniku Ivica Šaleković nasrćući na Zvonimira Mazura (21) koji je lani na pješačkom prijelazu u Osijeku automobilom usmrtio njegovu kćer Mariju (20). Mazur je netom prije na Općinskom sudu u Osijeku nepravomoćno osuđen na 10 mjeseci zatvora. Nakon presude pred sudnicom je grlio majku i plakao.
Nezadovoljan kaznom za smrt kćeri, u tom je trenutku izletio Ivica Šaleković i udario ga šakom. Sve se zbilo u sekundi. Mazur je s majkom od šoka skliznuo na pod i oboje su zajecali. Njegov se otac potom obratio uzrujanom Šalekoviću, no on je krenuo i na njega. Umiješali su se odvjetnici i pravosudni policajac pa je sukob spriječen. Šalekovićevi su otišli, a alarmirana je i policija. Zvonimira Mazura sa suda je odvezla Hitna pomoć jedan sat kasnije.
Otac stradale djevojke ranije je u sudnici Mazura nazvao “tatinim sinom”. Prozvao je i zamjenika državnog odvjetnika da je u sudskom postupku stajao na strani optuženog.
– Nikakva presuda, pa da je i sto godina zatvora, mene neće zadovoljiti. Obitelj mi se raspala. No, smiješno je što Odvjetništvo traži godinu dana kazne, moja kći nije ni pas ni mačka! – kazao je na sudu Šaleković, predlažući tri godine zatvora. Otac sumnja i u nalaz vještaka da je Mazur vozio 64 kilometra na sat. Dopuštena je brzina na toj cesti, inače, 70. – Jedan je vještak čak rekao i da je vozio 45 kilometara na sat, a svjedoci su izjavili da je projurio kraj njih – naveo je. Pismo isprike koje su mu nakon nesreće poslali Mazurovi, nazvao je neiskrenim. Zvonimir Mazur u sudnici je dva sata potpuno nepomično sjedio. Gledao je u pod, gotovo i ne trepćući. Kobnog 12. studenoga prošle godine oko 20 sati sjeo je za upravljač očeve službene Opel Vectre, inače vlasništvo Ina Osijek Petrola. Studentica iz Koprivnice s dečkom Matejem Josipovićem koračala je po pješačkom prijelazu u Strossmayerovoj ulici.
– Hodala je pola koraka iza mene. Kada smo došli do polovice ceste, podigao sam glavu i vidio jedan automobil kako zaobilazi druga vozila i juri prema nama – prisjeća se Matej. Pogledao je može li rukom dohvatiti Mariju. Bacio se u stranu i, za razliku od djevojke, uspio izbjeći kotače vozila. Marija je preminula sutradan u bolnici. Obitelj je donirala njezine organe.
S trojicom prijatelja Mazur je te večeri išao na kartanje. Na sudu je kazao da je obilazio biciklista i tada uočio jednu osobu na pješačkom prijelazu. Pokušao je reagirati, ali je počeo kočiti tek kada je udario djevojku.
Ja bih postupio Isto kao dotićni g.Šaleković