Zgrada podignuta krajem 19. stoljeća postala je početkom 20. stoljeća gostionica i soba za iznajmljivanje, s privatnim konjušarom koji je vodio brigu o konjima i kočijama u kojima su sa željezničke postaje u Turčinu dovozili turiste u Varaždinske Toplice, gdje ih se dočekivalo toplom sumpornom limunadom, ljekovitim koktelom od termalne vode i limuna. Danas je na tom mjestu u samom centru grada pansion u kojem, doduše, nećete dobiti konjušara, ali će vas dobro ugostiti i pogostiti. Pansion je dio projekta koji je zamislila poduzetnica Bernarda Cecelja, osnivačica tvrtke za proizvodnju madraca i dobitnica brojnih poduzetničkih i inovatorskih nagrada. Varaždinske Toplice njezin su rodni grad u kojem se, prisjeća se, kupala kao djevojčica, i to u kupeljima u kojima su se brčkala i gospoda i radništvo, nekad odvojeno, a onda i zajedno. Gradić s oko 1800 stanovnika (s okolnim selima 6300) danas doživljava infrastrukturnu renesansu, s ulaganjima od gotovo 300 milijuna kuna!
Iskoristiti potencijale
– Rođena sam Topličanka i vidjela sam da se 40 godina ništa nije ulagalo u Toplice. Srce me jednostavno privuklo da kupim stare privatne kuće i vratim nekadašnji sjaj gradu. Toplice su živjele uglavnom samo od bolnice i nije se puno ulagalo u zdravstveni turizam. Potencijala ima, imamo prekrasne rimske iskopine, a poznato je i da su ove naše terme po ljekovitosti najbolje sve tamo do Karlovih Vara u Češkoj. Te potencijale treba iskoristiti – kaže Bernarda Cecelja.
Rođena je 1952. godine, no nakon završetka srednje ekonomske škole otišla je u Švicarsku. Od 1972. do 1983. godine radila je u turističkoj djelatnosti, što je iskustvo koje joj danas i pomaže u osmišljavanju sadržaja u rodnom gradu. U Hrvatsku se vratila 1984. i zaposlila u Tvornici opruga u svom rodnom gradu, a osam godina radila je kao predstavnica inozemnih tvrtki za proizvodnju krevetnih sustava, sve dok nije došla na ideju da se i sama okuša u toj branši. I tako je nastala tvrtka Bernarda, jedan od najpoznatijih proizvođača madraca i kreveta u ovom dijelu Europe, koji zapošljava više od 250 ljudi. Nakon pansiona i restorana u kojem se mogu kušati jela od biodinamički uzgojenih namirnica, pred završetkom je, veli Cecelja, i hotel s četiri zvjezdice. Kupila je i četiri stare, derutne kuće koje mora vratiti u prvobitno stanje jer su zaštićene kao dio gradske jezgre.
– Epidemija je odgodila neke poslove, dobavljači kasne s isporukom građe za hotel, no na proljeće iduće godine bit će otvoren. Ima u gradu još starih kuća koje su, vidim, ljudi počeli kupovati i obnavljati, znači da se nešto kreće – zadovoljno će. Ona pak planira u turistički procvat svoga grada uložiti više od 40 milijuna kuna.
– Sjećam se kako smo se tu igrali kao djeca, išli u školu i družili. Jedinica sam, ali imam veliku obitelj u Toplicama. Na kraju krajeva, moja pokojna majka radila je u bolnici i pamtim kako sam je čekala kad je išla s posla. Toplice sve tamo negdje do 1974. nisu imale vodovod. Kupali smo se u kadama u kupeljima i pili tu ljekovitu vodu – veli.
Varaždinske Toplice zbog geografskog položaja odvajkada privlače ljude. Preporod doživljavaju u vrijeme slavnoga Rimskog Carstva, i to zahvaljujući prirodnom izvoru sumporne termalne vode što izvire na Kalničkom gorju na 558 metara visine, a na izvorištu žvrgolji na temperaturi od 58 stupnjeva Celzijusa. Zanimljivo je da vrelo djeluje po zakonu spojenih posuda. Sve, dakle, počinje na Kalničkom gorju, gdje oborinska voda ponire do 1500 metara i prolazi 20.000 do 40.000 godina kroz slojeve majčice zemlje, pa je zato i toliko bogata mineralima. Kapacitet termalnog vrela je od 25 do 28 litara u sekundi, odnosno od 2160 do 2419 milijuna litara na dan.
Na cijeni je i fango, ljekovito blato, koje se sastoji od gline sivocrne boje, kremenog pijeska i željezovog sulfida, pa ga stručnjaci uvrštavaju u skupinu mineralnih sumpornih peloida koji se koriste kao blatna kupka. Sumporna kupka, uvjeravaju nas u termama, pomaže kod degenerativnih bolesti zglobova i kralježnice, nekih ginekoloških i kožnih bolesti. Pijemo li tu ljekovitu vode, napominju, pomoći ćemo si u kroničnim bolestima želuca i crijeva, opstipacije i problemima sa šećerom i mokraćnom kiselinom u krvi.
Rimski legionari
Prije 2000 godina rimski legionari, naravno, nisu znanstveno mjerili balneološka svojstva vode, ali znali su da voda pomaže i liječi. Rimljani su, poznato je, njegovali kult zdravlja, zdravog i lijepog tijela. Govorilo se da “liječnik liječi, a priroda ozdravlja”. Nekome ta voda miriše na pakao, nekome na zdravlje, a nekome pak jednostavno na pokvarena jaja. Oko termi prolaze rimske ceste što su od srednje Europe preko Ptuja vodile prema Ludbregu i Osijeku. Povjesničari kažu da su u 3. i 2. stoljeću prije Krista na tom teritoriju živjeli Jasi, pripadnici panonsko-ilirskog plemena. Potom stižu Rimljani za vladavine cara Augusta. Zlatne dane Aquae Iasae, kako su se po Jasima terme nazivale, bilježe u vrijeme cara Marka Aurelija i Konstantina. Za arheoloških iskapanja koje je 50-ih godina prošlog stojeća obavio Arheološki muzej u Zagrebu, otkriven je kompleks javne rimske arhitekture s kupališnim dijelom – zgradama kupališta s bazenima i bazilikom te svetištem.
Prema povijesnim izvorima, u terme je u valovima zalazila rimska vojska, kako je koju legiju put nanio. U 1. stoljeću izvor je bio ograđen, a u drugom je oko njega već uređen bazen od stotinjak četvornih metara, iz kojeg je sustavom kanala termalna voda otjecala do kupališta. Pronađeno je više od 50 žrtvenika, natpisa i reljefa, među kojima i jedan s prikazom triju nimfi te oko 17.000 rimskih kovanica. Sve je upućivalo na to da su od 1. do 4. stoljeća lječilište i svetište bili poznati i među najvišim društvenim krugovima Rimskoga Carstva. Nije isključeno da su se na tom mjestu provodili obredi vezani za Apolona i Eskulapa, spominje se i božica Fortuna, pa i egipatska božanstva. Od viška glava ne boli.
Većina kultova ugašena je, pretpostavlja se, u 4. stoljeću kad je, kako navode arheolozi, bazilika preuređena za kršćanske obrede. Pronađena je skulptura božice Minerve koja je bila jedna od glavnih božanstava u svetištu, a na jednom natpisu spominje se zajedno s Junonom, Apolonom i nimfama. Neki zaključuju da se Minervin kult njegovao i tijekom kršćanstva, pa se govori i o kratkom suživotu kršćanstva i rimskog kulta na tom području. Na žalost, dobar dio kompleksa razrušili su barbari krajem 4. stoljeća. Varaždinske Toplice u 12. stoljeću ban Aleksije daruje zagrebačkom Kaptolu kao posjed Toplissa koji je Crkva lijepo razvijala. Seljaci su vrata svojih domova otvarali gostima, kao neka preteča “cimer fraja”, a neki su mještani bavili i barbirenjem, ilitiga puštanjem krvi. Da, i to su turisti plaćali!
U 16. stoljeću uređeni su posebni dijelovi kupališta za žene i muškarce te za plemiće i puk. Dolaze Turci, ali dolazi i slavni liječnik Ivan Krstitelj Lalangue, s kojim lječilište dobiva na težini. Haraju požari. Nakon jednog koji je buknuo 1779., Kaptol je sagradio novo kameno kupalište nazvano Konstantinova kupelj. Moderno kupališno lječilište osnovano je sredinom 1820. godine, a godinu dana poslije gradi se i veliki hotel. Godine 1844. uređena je tzv. Pučka kupelj za pripadnike nižih slojeva društva, “proste” ljude, da slučajno ne bi svoje prljave noge miješali s finim gospodskima, koji su se brčkali u gornjem dijelu kompleksa, a uskoro se otvara i Lovrina kupelj, za potrebe smještaja konjskih zaprega kojima su iz raznih dijelova Europe stizali gosti.
Početkom 20. stoljeća gradi se i hotel Josipova kupelj, moderno zdanje u secesijskom stilu s pedesetak soba i kino dvoranom. Lječilište novi procvat doživljava prije Prvoga svjetskog rata. Između dvaju ratova buja bogat zabavni, kulturni i društveni život. Kako bi se reklo, bilo je to mondeno odmaralište, a prema fotografijama i razglednicama iz tog doba, gradom su šetale dame u krinolinama i gospoda u odijelima i šeširima. Tijekom Drugog svjetskog rata puno je toga devastirano, a 1945. godine Crkva je izgubila sve svoje posjede i zgrade. Od 1964. godine s radom počinje Bolnica za reumatske bolesti i rehabilitaciju, a 1979. počinje gradnja hotelskog kompleksa Minerva s 579 kreveta. Nakon nekoliko desetljeća neulaganja, Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju danas je opet veliko gradilište. U njoj se trenutačno provode EU projekti vrijedni gotovo 240 milijuna kuna, od čega se oko 130 milijuna kuna odnosi na energetsku obnovu, pohvalio se župan Radimir Čačić.
Zadovoljni građani
Predsjednik Upravnog vijeća Specijalne bolnice Željko Bedeković ističe da su projekt energetske obnove zgrada bolnice i gradnja Spinalnog centra od iznimne gospodarske i društvene važnosti, a ulaganja će, dodaje, grad pozicionirati visoko na listi poželjnih turističkih i zdravstvenih odredišta ne samo Hrvatske, nego i ovog dijela Europe. Građani s kojima smo razgovarali prilično su optimistični. Učiteljica Mara Malenica doselila se 1980. godine iz Slavonije.
– Vidjela sam četiri dizalice u gradu, pa to već nešto, je li, govori! Uređuje se bolnica, radi se aglomeracija... S ovim svim što se trenutno gradi, mora krenuti nabolje. No, nedostaje nam bogatiji društveni život. Ljudi bi se više trebali uključivati. I kad se nešto organizira, sve ostane dosta nezapaženo, na manifestacije dolazi malo ljudi koji nekako kao da nemaju entuzijazma. Zatvorili su se u sebe i povukli, pa onda je tu i politika koja ih dijeli i oko koje se razmimoilaze. Ne znam što je pravi uzrok, no društveni život bi trebao biti puno bolji, da ljudi izlaze i zabave se – kaže Mara, koja vodi udrugu žena “Naši cajti”. Izrađuju rukotvorine, sudjeluju na manifestacijama i obilježavaju prigodne datume.
– Prosjek godina u udruzi nam je više od 50. Mladi nam nedostaju. Nadam se da će ove investicije u bolnici i ono što radi gospođa Bernarda s obnovom starih kuća donijeti novi polet. Varaždinske Toplice ne mogu vratiti staru slavu kakvu su imale prije 110 ili 2000 godina, ali mogu se lijepo razvijati – dodaje.
Koga god upitate što je najveća vrijednost Toplica, reći će da je to, naravno, ljekovita voda. U gradu su razmještena prališča, kade za pranje rublja i kupanje, te šute, kako ovdje nazivaju česme iz kojih neprekidno teče ljekovita voda. “Bolje piti vodu nego naftu”, jedan je od slavnih citata iz kultnog stripa Alan Ford autora Maxa Bunkera i Magnusa. Malo je poznato da je, uz opernu divu Ružu Pospiš-Baldani, najpoznatiji Topličanec legendarni Nenad Brixy (1924. – 1984.), novinar, romanopisac i prevoditelj kojeg generacije pamte po nenadmašnim prijevodima Alana Forda. Na rodnoj kući postavljena mu je prije nekoliko godina čak i spomen-ploča. Brixyju, ne Fordu. Silvia Matkun, koja vodi gradsko kulturno-umjetničko društvo, razdragano kaže da se polako vraća stari sjaj.
– Ide se polako prema tome. U posljednjih nekoliko godina pokrenulo se puno toga, od uređenja samog grada do obnove bolnice i novih ugostiteljskih sadržaja gospođe Bernarde Cecelje. Mi u KUD-u trudimo se sve to pratiti i obogatiti kulturni život, pa tako, na primjer, organiziramo Topličku folklorijadu – kaže.
Folkor voli i gradonačelnica Dragica Ratković, koja dolazi iz poduzetničkih krugova. Želja je gradske vlasti urediti i arheološke iskopine, no to je investicija od oko dva milijuna eura. Kao poduzetnica shvaća važnost privatne inicijative.
– Stalno ponavljam da su Varaždinske Toplice prekrasan dijamant koji trebamo brusiti. Uz pomoć naše Bernarde Cecelja to polako i sigurno i radimo – rekla je Ratković u veljači ove godine, tijekom otvoranja novog ugostiteljskog objekta Bernarde Cecelje, u kojem se tijesto za pizze radi s – topličkom termalnom vodom. Postupak pripreme je patentiran i zaštićen.
Gradić sa 1800 stanovnika? Pa to je selo.