Epidemija koronavirusa je ljudska tragedija potencijalno biblijskih razmjera. Mjere koje je naša država uvela su potrebne. Treba ih podržati. Nema alternative u uvjetima histerije. Međutim, te mjere imaju svoje ekonomske i društvene posljedice, koje će biti goleme.
Između 1989. i 1995. godine, hrvatska ekonomija pala je otprilike 40 posto. Tada su Hrvatsku pogodila tri golema šoka – rat, tranzicija i gubitak jugoslavenskog tržišta. Danas nam prijeti sličan pad, ali u samo nekoliko mjeseci. U drugim zemljama situacija je i gora. Tijekom Velike depresije, u samo jednoj godini (1929.-1930.), u Americi je nezaposlenost narasla sa tri i pol posto na devet posto.
U posljednja dva tjedna, nezaposlenost je u SAD-u narasla unutar identičnog raspona. Ovo što proživljavamo je bez povijesnog presedana. Međutim, iako se povijest ne ponavlja, ona se često rimuje. Neke povijesne paralele ipak postoje. Vodi se debata među ekonomistima hoće li nuspojave lijeka biti štetnije od same bolesti. Švedska se često uzima kao primjer zemlje koja provodi blaže mjere izolacije.
Cilj joj je da se epidemija vremenski razvuče, čime planira ublažiti njezine ekonomske posljedice. Međutim, ekonomska je šteta ondje svejedno golema jer je potrošački optimizam dramatično pao. Pad švedske ekonomije će možda biti dulji i dublji jer će epidemija biti razvučenija. Tijekom španjolske gripe 1918. godine, gradovi u Sjedinjenim Državama donosili su različite mjere. Neki su, poput Saint Louisa, reagirali agresivno. Drugi, poput Philadelphije, reagirali su mlako. Gradovi koji su reagirali brže i agresivnije, tipično, ostvarili su brži oporavak zapo- slenosti i ekonomije nakon završetka epidemije.
Danas, da bi se osigurao brzi oporavak ekonomije i zaposlenosti, sve države pumpaju golem novac u ekonomiju. Ti su iznosi toliko veliki da nijedna povijesna usporedba ne funkcionira savršeno. Oni dramatično nadmašuju bilo kakve usporedbe s financijskom krizom 2008. godine ili s Velikom depresijom 1930-ih. Trenutačna situacija može se usporediti jedino s ratnim ekonomijama. Tijekom oba svjetska rata sve su zemlje dramatično povećale državnu potrošnju da bi osigurale nacionalni opstanak.
Tako je uFrancuskoj udjel državne potrošnje u ekonomiji narastao s 10 posto 1914. na 50 posto 1918. godine. Time su postavljeni temelji velike uloge države u ekonomiji, što Francusku i danas karakterizira. Rast državne potrošnje tijekom Prvog svjetskog rata financirao se uglavnom izdavanjem javnog duga. U tadašnjoj Njemačkoj i Italiji porezi su financirali između šest i 15 posto ratne potrošnje. U Austro-Ugarskoj, Rusiji i Francuskoj nijedan dio troškova rata nije bio financiran porezima jer je porezna baza bila narušena ratnom štetom i mobilizacijom. Danas je porezna baza narušena bolešću i fizičkom izolacijom društva.
Trošak postojeće fiskalne ekspanzije mora se financirati izdavanjem javnog duga. Druge realne opcije nema. Viša razina javnog duga time će postati trajno obilježje naših ekonomija. Zemlje s nižim fiskalnim kapacitetom s time će se loše nositi. Južna Europa nakon financijske krize 2008. klasičan je primjer i bit će to ponovo. Afrika i Južna Amerika imat će još većih teškoća. Te dvije regije imaju dugu povijest dužničkih kriza. Uza sve nedaće, suočavaju se i s dramatičnim padom cijena sirovina o čijem izvozu ovise. MMF će imati pune ruke posla. Mi na njihovu pomoć zbog toga ne možemo računati.
Svi će tražiti neograničeni udio ograničenih sredstava. Sigurno je da ćemo doživjeti značajne promjene u metodama proizvodnje. Sve velike krize i svi veliki ratovi donijeli su strukturalne promjene u funkcioniranju ekonomije. Prvi svjetski rat prouzročio je rast zaposlenosti žena. Žene su proizvodile oružje i municiju za muževe i sinove koji su ginuli u ratu. Nakon završetka rata, žene nisu bile voljne vratiti se u kuće.
To je ojačalo njihovu ekonomsku moć i ubrzo su se izborile za pravo glasa. Nije slučajno da je neutralna Švicarska, koju neki smatraju uzorom razvoja, dopustila pravo glasa ženama tek 1971. godine. Trenutačna kriza će vjerojatno utjecati na ravnopravnost spolova. Rad od kuće postat će uobičajen, što će pružiti dragocjenu fleksibilnost zaposlenim majkama. Mnogi su očevi sada prisiljeni preuzeti znatnu odgovornost u odgajanju djece. To će oslabjeti postojeće društvene norme o distribuciji kućanskog posla, koji trenutačno počiva na leđima žena.
Teško je predvidjeti koje će točno posljedice epidemija ostaviti na hrvatsku ekonomiju. Dobra je vijest da je postojeće stanje državnih financija u Hrvatskoj u puno boljoj situaciji nego u prošlosti. Imamo suficit bilance plaćanja, inozemni dug je manji, a HNB ima više nego dovoljno deviznih rezervi da obrani tečaj. Time će oporavak biti puno brži u usporedbi s posljednjom krizom. Međutim, oporavak ovisi najviše o trajanju epidemije i povezane histerije, a tu svi tapkamo u mraku. Bilo kakve eksplicitne prognoze time su besmislene, pa tako i moje.
Bilo kakvo predlaganje ekonomskih mjera također nema previše smisla jer se stvari odvijaju dramatično brzo. Ono što je imalo smisla jučer, neće nužno imati smisla danas. Međutim, postoje ekonomske politike koje nikad nemaju smisla. Određeni stručnjaci su donedavno pretenciozno predlagali gluposti – da država prisvoji devizne rezerve HNB-a. Htjeli su time financirati državnu potrošnju.
Da smo ih poslušali, danas bismo bili smlavljeni na dnu vrlo dubokog ponora. Virus ćemo u nekom trenutku pobijediti. Međutim, postoje ekonomske politike koje nikad nemaju smisla. Ekonomske i društvene posljedice bit će velike i bit će to možda Pirova pobjeda. No, Pir je bio inteligentan čovjek i izvukao je lekcije iz svoje pobjede.
Poslije ovog koronavirusa svijet vise nece biti isti. Najrazvijenije zemlje svijeta kao i one nerazvijene pokazale su iste slabosti. Promjena ce biti, ali ne znaci nuzno da ce sve promjene biti lose. EU ce trebati odluke donositi brze i odlucnije i pokazati vise solidarnosti prema zemljama koje su bile najvise pogodjene ovom pandemijom.