Pliva i islandski Actavis ovih su dana dobro uzdrmali gospodarsku i političku scenu u Hrvatskoj. Svi nešto imaju reći na tu temu, i predsjednik i premijer, profesionalni menadžer Željko Čović suvereno odbija ponudu Islanđana, a od 1,6 milijardi eura, koliko je teška Pliva, u Hrvatskoj od eventualne prodaje ostalo bi nešto više od 300 milijuna eura. Sve ostalo imaju strani fondovi, među njima i najveći, s deset posto, američki Templeton, za druge se i ne zna jer ti divovski fondovi u svojim porfeljima imaju od nula cijelih i nešto do dva-tri posto dionica Plive.
Svi koji govore o Plivi znaju da odluka nije na njima, ali nervoza pa i konsternacija je nastala zbog činjnice da jedna relativno slabo poznata kompanija s malog Islanda uopće može biti ta koja će napadati Plivu. Čović je godinama uvjeravao javnost, pa i politiku, u Plivino globalno značenje, prije nekoliko godina krstario je svijetom, kupovao tvrtke u srednjoj i zapadnoj Europi, pa se 2004. otisnuo i na američko tržište, san svakog farmaceutskog proizvođača. U Hrvatskoj je prije rasprodao sve usputne ali unosne proizvode poput cedevite i ušao u rizičan zahvat stvaranja Plive kao ekskluzivne kompanije koja će "izmišljati" nove lijekove.
Brzo se sudario s realnošću, američki troškovi postali su nepodnošljivi već nakon tri mjeseca lansiranja sancture, istjecao je 15-godišnji prihod od sumameda, a koliko god se topilo novca u istraživanje novih lijekova, izgledi se nisu mogli predvidjeti. Čović i Nadzorni odbor napravili su zaokret te se okrenuli jednostavnijoj generičkoj industriji, kopiji već postojećih lijekova koji su jeftiniji.
Mali Actavis, koji je tada Plivi gledao u leđa, shvatio je da nove lijekove mogu proizvoditi samo megakomapnije s milijardama dolara za istraživanja. Actavis kreće u osvajanje prostora, ciljano na geografskim točkama kupuje čak 27 farmaceutskih tvrtki i prestiže Plivu, toliko da mu najveće svjetske investicijske banke daju novac za dalje. Čović dobro poentira kad kaže da je Actavis prezadužen i da bi se s Plivom izvukao.
Ali zašto Pliva nije krenula na Actavis? Uza sva lutanja, Pliva nije zadužena kompanija i ima prostora za kredite. U ovim kriznim trenucima savjetuje ju i ispomaže moćna Deutsche Bank, koja za smislene projekte i dobru viziju ima novca na pretek. Kuha li se nešto u toj kombinaciji kada Čović kaže da ima adut u rukavu?
Ma kako završio aktualni dvoboj, Pliva ne može stajati na mjestu. Umjesto američkog sna, morat će napokon pokupovati sve manje od sebe. Što bi tek Actavis napravio da mu je u 15 godina kapnulo dvije milijarde dolara, praktično još jedna Pliva, koliko je našoj kompaniji donio sumamed?
