Punih 43 minuta trajala je agonija Claytona Locketta, zatvorenika iz američke države Ohio, na stolu za usmrćivanje. Toliko je proteklo otkad su mu uštrcali prvu od tri komponente za usmrćivanje i koja, očito, nije djelovala, već je u boli čekao smrt koja je došla kao posljedica srčanog udara. Ma koliko smrtna kazna polarizirala javnost, osnovna premisa zagovornika jest ta da čovjek, bez obzira na to što je učinio, a Lockettu su dokazali da je silovao i ustrijelio 19-godišnjakinju te naredio prijatelju da žrtvu pokopa još dok je bila živa, ne smije patiti. Egzekucije u SAD-u se izvode pred publikom – koliko je prizor bio mučan, najbolje govori to što su ubrzo nakon što se tijelo počelo trzati, zastorom prekrili staklo da okupljeni ne vide što se događa.
Bojkot proizvođača
No nije Lockettov slučaj osamljen u SAD-u. Sve češće egzekucije bivaju prekinute, a neke su države i uvele moratorij na izvršenje smrtne kazne. Zašto? Zatvori u SAD-u ostali su bez supstancija (lijekova) kojima su se dosad služili jer im svjetske farmaceutske kompanije više ne žele prodavati svoje proizvode pa sada koriste nove, neprovjerene koktele koje im mućkaju u laboratorijima ili pak koriste veterinarske pripravke.
– U nadzornim odborima farmaceutskih kuća sjede različiti ljudi, dioničari i ulagači, no svima je u interesu kako povećati prihode. Stoga, bez obzira podržavaju li ili ne smrtnu kaznu, dovoljno su svjesni da znaju da bi povezanost sa zatvorima donijela loš imidž i pad profita. Osim toga, teško je pomiriti deklarativnu predanost društvenoj odgovornosti i opskrbljivanje zatvora. Sve su to snažni elementi pritiska na kompaniju – kaže nam Maya Foya iz britanske organizacije Reprieve, koja se bori za ukidanje smrtne kazne. Maya vodi projekt pod nazivom Stop smrtonosnoj injekciji, kojemu je cilj ima pritisak na farmaceutske kuće. Lijekovi koji se koriste u zatvorima isti su oni kojima se koriste bolnice za opću anesteziju. Samo u dijametralno suprotnu svrhu.
Iako je smrtna kazna legalna u Kini, Gvatemali, Tajvanu, Tajlandu i Vijetnamu, na tzv. Zapadu samo SAD dopušta pogubljenja. Od 1977. do danas usmrćeno je više od 1150 osuđenika. Iako nije dopuštena u Europi, donedavno su sa Starog kontinenta u SAD, ali i u druge države, stizali lijekovi za pogubljenja. Hrvatska je tek 2008. Uredbom o izvozu i uvozu robe koja se može uporabiti za izvršenje smrtne kazne, mučenje ili drugo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje regulirala trgovinu. Prema toj uredbi, nisu se smjela uvoziti i izvoziti vješala, giljotine, električne stolice, plinske komore i sustavi za ubrizgavanje smrtonosnih injekcija, no mogao se nabaviti stolac i stolovi s okovima, lisičine te vijci za stiskanje palčeva.
Hrvatska u skladu sa EU
Prije dvije godine Hrvatska je ipak uskladila norme s europskima. EU se od 2010. zalaže – ali ne i nalaže – za prestanak pomoći u izvršenjima smrtne kazne. Nakon što su američke kompanije prestale dostavljati proizvode zatvorima, oni su se okrenuli Europi kao novom dobavljaču. No uz uredbe EU i pritisak humanitarnih organizacija, tek su u posljednje vrijeme, jedna po jedna, farmaceutske kompanije obvezale da će ili prestati ili strože kontrolirati kome prodaju lijekove. Jedna od posljednjih koja se ogradila od prodaje lijekova, i to u ožujku prošle godine, je i Teva, vlasnica hrvatske Plive, naglasivši kako će strože kontrolirati kamo i kome odlaze njihovi proizvodi.
>> Izvršenje smrtne kazne pošlo po zlu: Umirao 40-ak minuta u teškoj agoniji
Americki Ustav zabranjuje "neuobicajeno" i "okrutno" kaznjavanje! Vjesanje je vrlo dugo prakticirano u cijelom svijetu za najvece zlocince. Nadam se da u Americi jos ima konopa!