Ma daj! Zašto bi netko pisao takve parole? :-)))))))))))

Bili bi zanimljivo čuti čime misle dečki iz DORHa potkrijepiti eventualni kazneni progon protiv autora plakata! Vrijeđaju koga ili što??? Očito ego domaćih UNTOUCHABLES-a kojima su branitelji dobri samo dok ih vode na povodcu kao živinu do pojila(izbora i izvora novca za obje skupine). Gospodu iz vlasti ne brine činjenica što su izdali Ustav ove zemlje, što su digli ruke od bojovnika Purde kao da je zakužen. Boli ih plakat. Uvijek ti umjetnici,hehe.

Neka što je pravedno bude ostvareno, i što su ljudi zaslužili neka im ne bude uskraćeno, da mogu živjeti. Želim dati samo jedan osvrt; ni jedan čovjek, ma koliko vrijedan, sposoban, lijep, ili zaslužan bio, pa tako ni skupina, nemoguogu se nazvat - sveti. Ništa nije sveto dok Bog ne posveti. Kad se čovijek okani grijeha, pokaje, u svoj život prihvati Krista, onda može doći pred Bogom. Za tu priliku mora ostaviti svoje dronjce (armani odjela, kuće, slave, časti,) van. Onako gol oblači se u čisto bijelo ruho - u Krista, i tek onda može preživjeti Božji ognjeni pogled, tek onda, kad Bog koji je svet, podjeli svoju svetost s novim čovjekom, onda taj čovjek je svet. Ako toga nedostaje, onda je vrlo opasno aplicirati atribute svetost nekim ljudima ili skupinama (ma koliko ih se voljelo, ma koliko bili zaslužni.) Opasno je za društvo jer se može desiti da se ponovi ono što je bilo za vrijeme komunizma, gdje su neki ljudi i skupine bili nedodirljivi (\"sveti\" prim. prev.) i opasno je za te ljude, je se može desiti da ti ljudi, ako su im narod i vladari dodjelili tu \"svetost\" oni i povjeruju u to, i zanemare (goreopisani) pravilan redosljed. Tako da kad dođe njihovo vrijeme i stanu pred Bogom u maskirnoj uniformi, On ih zapita nešto poput: \"Dobri čovjeće, vidim da nisi obučen u bjelo ruho moga sina.\" A čovjek ako smogne hrabrosti možda odgovori:\" Pravedni Bože, znaš; narod i vladari su me proglasili svetim, i evo, doš\'o sam obučen u uniformu u kojoj sam se borio, i na koju sam ponosan, želim ti je pokazat.\" Šta će reći Bog na tako nešto? Može presuditi nešto kao:\"Dobri čovjeće, znam da si hrabro branio, znam da si patio u logoru, i žao mi je što nisi saznao koji je jedini uvijet za odlazak u Kraljevstvo nebesko. Moj sin Isus, kojeg sam poslao za tebe, i on je patio od neprijateljskih vojnika, nije čak ni pušku imao da \"se brani.\" Zabili su mu čavle u ruke i noge, objesili ga na križu, golog da ga se posrami, i ostavili ga da umre među zločincima. A ja sam to gledao i plakao, plakao sam zbog težine grijeha i tvrdoće ljudskog srca. Ovaj je bio jedini način da vas ne ostavim u smrti, da u pretvorbi vašeg tjela ne odete u prah, progutan expolzijom supernove u ograničenom beskraju prolaznog svemira. To je žrtva bila za tebe, da si je prihvatio kao božićni poklon, sad si mogao ući u moju radost. Ovako, sad je kasno za promjenu.\" A društvo koje proglašuje \"svetosti\" sam sebi radi protuusluge, jer kao što sam napis\'o gore na početku, na taj način stvara sebi kastu \"nedodirljivih, svetih i mitoloških stvorenja.\" A to je konstrukcija koja prije ili kasnije pada, što kasnije to gore za sve. Još za kraj; pobjedu u ratu nedaje ni konj ni bojna kola, pobjedu daje Bog nad vojskama. Toga bi se ljudi trebali sječati. Jer dok su se ljudi borili, bilo je toliko, ako ne i više ljudi koji su se Bogu molili za sve vojnike, i da se rat što prije završi (na opću žalost svjetskih prodavača oružja naravno.) A i sami vojnici su se molili Bogu. I Bog je ćuo sve molitve, civila i vojnika, samo koliko ih se poslije (kad je prošla opasnost,) vratilo da zahvali Bogu? Jedan od deset (Luka.17:15.) Tako da ubrzo se je zaboravilo na molitve, na Boga, i snaga i hrabrost je donjela pobjedu, i prijeti opasnost da ljudi budu \"posvećeni\" tom alternativnom metodom, posvećeni kroz vlastitu krv. I ako me moja ili krv mojeg priatelja iz rata posvečuje, onda netrebam Kristovu krv. To je krivi put, kriva adresa i kriva destinacija. Svi krečemo sa istog kolodvora ali imamo različite karte, svi sjedamo u vlakove, ali kad kreću, polako se tračnice odvajaju, lijepi, luxuzni vlakovi časti, zasluga i bogatstva se sigurno odvajaju od skromnih vlakova onih koji su svoju slavu, pravednost zaslugu i bogatstvo dali Kristu na križ. Ali njih čeka sjajna kruna (ne ona Gupćeva,) kad stignu na odredištu. Neka bi svaki čovjek djelio drugom čovjeku atribute svetosti samo u suradnji s Bogom, u suprotnom, sam će snositi posljedice. I neka svetih bude što više, to je želja i nada. Oni koji traže pravdu, neka dobe pravdu, dok oni koji čine nepravdu, dobit će pravednu plaču.