Čitam obavijest o smrti filozofa dr. fra Kvirina Vasilja, koji je umrou00A0 u 90. godini života u Chicagu. Studij filozofije i matematike studirao je u Zagrebu, Beč i Innsbrucku. Napisao je više stotina znanstvenih članaka i brojne knjige. S njim sam se upoznao u Franjevačkom samostanu sv. Ante na Humcu 1982. u i od tada smo postali vrlo bliski prijatelji.
Dok razmišljam o smrti dragog prijatelja razmišljam i o potrebi mudrih ljudi na našim prostorima. Mediji prikazuju svakodnevno javne osobe: sportaše, glazbene zvijezde i političare, a vrlo malo mudrace. Zacijelo imamo mi mudrih ljudi čiji bi glas trebalo čuti i saslušati.
Uvjeren sam da i ljudi naših prostora ne vole samo sport i zabavu, nego i mudrost. Smatram da neću pogriješiti ako kažem da bi stanovnici BiH trebalo biti mudriji od ostalih susjeda. Međutim, čini mi se, kad sagledavamo i samo zadnjih dvadeseta godina, da to nismo bili. Zašto mislim da bi trebali biti mudriji od ostalih?
Osim ljudske mudrosti imamo nepresušne izvore i nadahnute mudrosti u kršćanstvu i islamu. Veliki filozof Augustin je zahvalan što je susreo u životu mudraca Simplicijana. Njemu je iznosio otvoreno svoje osobne borbe i s njim o njima raspravljao. Simplicijan je bio čovjek, koji je znao saslušati i razumjeti duševno stanje svog sugovornika i uputiti ga na pravi put. Velik je dar u život susresti mudru osobu koje će nas saslušati, razumjeti i uputiti na važne životne korake.
Važno je i tražiti te mudre ljude. Smatram da horoskop i različiti gatari nisu dovoljni za osobe koje ozbiljno žele izgraditi i ostvariti svoj život. Zato se važno za promisliti i upitati se koje osobe tražimo i od koga uzimamo savjete kako ćemo živjeti.
