Hoće li Vlada do početka božićnih blagdana zabraniti rad nedjeljom? U ovom trenutku to je teško zamislivo jer se za trajanja božićnoga šopinga i državi smiješi izvanredni prihod. Kad prođe božićna šoping-groznica, samo koji mjesec trajat će predah, a onda se već pojačano kupuje uoči Uskrsa, poslije kojega već dolazi turistička sezona...
Karikirajući tu situaciju, državnoj blagajni gotovo nikad nije u interesu odreći se poreza kojih se domogla nakon što su se trgovački lanci nastanili u Hrvatskoj i praktično ugasili interes za kupnju u inozemstvu. Sa stanovišta fiskalne politike, koja je konstantno pod pritiskom zbog velikog deficita, državi nije u interesu da gubi prihod što ga može prikupiti bez ikakva napora.
No, pretpostavljamo da to nije jedini razlog zbog kojega je Vlada sve dosad nastojala jednostavno zaobići problematiziranje rada nedjeljom. Tema je otvorena od početka prošle godine, odnosno otkako je Ustavni sud srušio odredbu o zabrani rada prodavaonica površine veće od 200 četvornih metara, ustvrdiši da se time narušava ustavna odredba o jednakosti pred zakonom. S obzirom na to da otad nije učinjeno ništa radi nekog drukčijeg reguliranja rada trgovine, jedina jasna poruka iz Banskih dvora bila je da se s time ne želi žuriti.
Osim gubitka proračunskog prihoda, Vlada bi mogla izgubiti i moralno. Zauzimajući se za zabranu rada nedjeljom, Crkva i Sindikat trgovine Hrvatske obrazlažu to zalaganjem za prava radnika, što je područje koje mami puno šire i sveobuhvatnije intervencije nego što je rad tijekom jednog dana u tjednu i k tome samo jedne, trgovačke struke. Ako u tu priču uđe s pogrešne strane, samo zato da bi demagoški izašla ususret dvjema interesnim skupinama, Vladi će se to predbacivati puno više i ozbiljnije nego jednom strukovnom sindikatu, koji i nije zadužen za cjelinu i koji si očito može priuštiti fragmentarni pristup.
Naime, otkako je aktualizirana zabrana rada nedjeljom, s obiju strana recikliraju se isti argumenti, ali bez ikakva stvarnog pomaka. Zakonom braniti rad trgovaca nedjeljom od početka bila dubiozna odluka jer na primjer u milijunskom gradu kao što je Zagreb velika većina prodavaonica nedjeljom ni bez te zabrane ne radi. U glavnom gradu katoličke Irske prodavaonice tekstilnom robom u nedjelju su otvorene. U Zagrebu, na potezu od Jelačić placa do Remize ili Črnomerca, praktično se ne može ništa kupiti osim novina i kruha, izuzmemo li prodajna mjesta oko tržnica.
Kad se govori o radu nedjeljom, govori se, dakle, u prvom redu o velikim šoping-centrima na obodu glavnog grada i o sitnim trgovcima mješovitom robom koji nedjeljnim utrškom krpaju kraj s krajem. Pozivanje na primjer Austrije i Njemačke, gdje se nedjeljom ne radi, ograničena je učinka jer u tim zemljama, na primjer, postiji institut plaćene stanke za ručak, nema poigravanja otpremninama i otkaznim rokovima, a i radničku se participaciju doživljava ozbiljnije nego ovdje. Ako Vlada požuri sa zabranom u odnosu na trgovce, sasvim se opravdano mogu javiti konobari te svi ostali vezani uz ugostiteljstvo i turizam, a da se i ne govori o zaposlenicima u zdravstvu i javnom prijevozu.
Poanta je, dakle, u tome da se određena radnička prava, uključujući i neradne dane u tjednu, te plaćanje rada nedjeljom i blagdanom, moraju regulirati za sve zaposlenike i za sve dane u tjednu, ne samo za trgovce, nedjeljom. Ne smatramo, naime, idealom da vlasnik velikog trgovačkog lanca ponosno pokazuje "maybach" za 100 tisuća eura dok njegovi zaposlenici plaćom od 2000 kuna ne mogu platiti troškove stanovanja i prehrane.
