U pristupnim pregovorima koje je Hrvatska vodila s Europskom unijom dva poglavlja posebno su bila pod svjetlima reflektora. Poglavlje 3. – Tržišno natjecanje zbog složenosti i važnosti problematike privatizacije i sanacije brodogradilišta te poglavlje 23. – Pravosuđe i temeljna prava zbog iznimne zahtjevnosti pitanja obuhvaćenih tim poglavljem. Premda su oba poglavlja zatvorena u isti trenutak na kraju pregovara, ipak ostaje činjenica da je upravo poglavlje 23. bilo ključno za završetak cjelokupnog procesa pregovora.
Proces integracije Hrvatske u Europsku uniju, moglo bi se reći, počeo je potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 2001. godine. Sami pregovori o pristupanju otvoreni su 3. listopada 2005. No, to nije značilo da se odmah počelo pregovarati o svim pitanjima istodobno. Poglavlje 23. čekalo je sve do jeseni 2006. godine kada je proveden tzv. screening tog poglavlja. Njegov je rezultat doveo do ocjene Europske unije da u danom trenutku Hrvatska nije spremna za otvaranje pregovora o poglavlju 23. te su u prosincu 2007. definirana mjerila koja Hrvatska treba ispuniti kako bi se otvorili pregovori. Premda je krajem 2008. Europska komisija predložila otvaranje poglavlja, zbog problema u suradnji s Haaškim sudom otvaranje pregovora u poglavlju 23. čekalo je sve do 30. lipnja 2010. Za zatvaranje pregovora u poglavlju 23. Hrvatska je trebala ispuniti deset iznimno zahtjevnih mjerila koja su se odnosila na reformu pravosuđa, borbu protiv korupcije te zaštitu ljudskih prava. Navedeno se dogodilo u lipnju 2011. te su pregovori uspješno okončani 30. lipnja 2011.
Poglavlje 23. "Reforma pravosuđa i temeljna prava" nije postojalo kao zasebno pregovaračko poglavlje u pristupnim pregovorima koji su prethodili hrvatskom pregovaračkom procesu. Pitanja obuhvaćena poglavljem 23. do tada su se pregovarala u jedinstvenom poglavlju 24. zbog čega EU nije pridavala jednako veliku pozornost tim pitanjima kao što je to bilo u slučaju pregovora s Hrvatskom. Mnoge okolnosti utjecale su na promjenu stava EU prema tim pitanjima. Posebice se može izdvojiti ubrzani razvoj pravne stečevine koji je doveo do toga da se ona više nije mogla pregovarati u sklopu samo jednog poglavlja. No, također politički značajni bili su negativni učinci zadnjeg vala proširenja EU koji su bili posljedica površnosti koje je EU u pregovorima poklanjao tim pitanjima. Zbog toga je EU odlučio da o reformi pravosuđa, borbi protiv korupcije, temeljnim pravima te pravima građana EU pregovara u zasebnom pregovaračkom poglavlju.
Sadržajno poglavlje 23. podijeljeno je na četiri tematske cjeline: reforma pravosuđa, antikorupcijska politika, temeljna prava te prava državljana EU. No, time je samo postavljen okvir pregovora unutar kojega postoji vrlo konkretan sadržaj. Tako pod reformom pravosuđa govorimo o jačanju nezavisnosti, nepristranosti, profesionalnosti i učinkovitosti pravosuđa. Pod antikorupcijskom politikom usmjeravamo se na prevenciju i represiju korupcije, a pod temeljnim pravima mislimo na podizanje razine zaštite ljudskih prava u Hrvatskoj s posebnim naglaskom na zaštitu prava nacionalnih manjina i povratak izbjeglica. Konačno, prava državljana EU podrazumijevaju aktivno i pasivno pravo glasa na izborima kako za Europski parlament tako i na nacionalnim izborima te pravo konzularne zaštite građana EU i u onim državama gdje država članica nema vlastitu konzularnu službu.
Premda je na prvi pogled riječ o tematski jasno određenom području pregovora, spektar tema koje ovo poglavlje obuhvaća ustvari je iznimno širok. Pored toga glavno pitanje koje se u poglavlju 23. postavlja je pitanje jasnih standarda koje država koja pregovara treba ispuniti kako bi zadovoljila kriterije za članstvo u EU. Navedeno je posebice složeno ako se uzme u obzir da, za razliku od ostalih pregovaračkih poglavlja, u ovom poglavlju uglavnom ne postoji tzv. "hard acquis", već samo najbolja praksa država članica pri čemu svaka država članica ima vlastitu praksu i vlastito iskustvo za koje je često uvjerena da je na najvišem nivou u EU. U takvom kontekstu Hrvatska je bila suočena s izazovom pronalaženja rješenja i standarda koji će biti prihvatljivi za sve članice EU. Premda to nije uvijek bilo jednostavno, pristupni pregovori doveli su do preobrazbe hrvatskog društva koji bi dugoročno trebali ostaviti traga na razvoj demokracije, vladavine prava, poštovanja ljudskih prava te općenito na bolje funkcioniranje države.
Sveukupno gledano, pristupni pregovori pred Hrvatsku su postavili vrlo visoke zahtjeve, barem kada je riječ o poglavlju 23., s kojim se do sada nije suočila nijedna država koja je pregovarala za članstvo u EU. Ti su zahtjevi bili iznimno zahtjevni i često usmjereni na najviše standarde u EU. Iskustvo koje je EU stekao u pregovorima poglavlja 23. s Hrvatskom predstavljat će obrazac za sve buduće države u njihovim nastojanjima da ispune političke kriterije za članstvo u EU. Stoga, poglavlje 23. kao i hrvatsko iskustvo u pregovaranju tog poglavlja nisu izgubili na relevantnosti zaključivanjem hrvatskih pristupnih pregovora, već će oni biti referentna točka za sve buduće pregovore.
Pregled prvog izvješća Europske komisije o napretku Republike Hrvatske u ispunjavanju obveza za članstvo u EU (travanj 2012.) možete pročitati ovdje.
poglavlje 23. - Pravosuđe i temeljna prava zbog iznimne zahtjevnosti pitanja obuhvaćenih tim poglavljem. Premda su oba poglavlja zatvorena u isti trenutak na kraju pregovara, ipak ostaje činjenica da je upravo poglavlje 23. bilo ključno za završetak cjelokupnog procesa pregovora. ................................................................ sa ćime se jasno dalo do znanja da pravosuđe koje smo imali nije bilo pravosuđe na nivio civiliziranih pravnih država već naprotiv. otac pravosuđa kod nas je nedvojbeno vladimir šex špa je demontiranje biovšeg pravosuđa bilo demontiranje njegvog uratka. to je bilo pravopsuđe koje je onemogučilo da bilo tko odgovara za počinjena nedjela osim ako se zamjerio političkom vodstvu zemlje , adeze, pa zato nitko ni nije odgovarao za ekonomsko upropaštavanje zemlje kroz , također po adezeu i šexu organiziranu pretvorbu i privatizaciju u kojoj je zamraćeno više od 120 milijardi dolara uništeno oko 600.000 radnih mjesta itd. dali stvarno nitklo neće odgovarati za taj zločin prema hrvatskom narodu? zločinci se znaju: adeze i vladimir šex.