Gotovo četiri godine od najkrvavijih razbojstava koja su se u
posljednjih 20-ak godina dogodila u Hrvatskoj – pljačke
poslovnice Fine u rujnu 2005. kada su ubijeni zaštitari
Sokola Marića Stipe Mušan i Drago Renar te pljačke
poslovnice Zabe na Drvinju u listopadu 2005., kada je teško
ranjen hrabri građanin Dragutin Golik Zmija, koji je od ozljeda umro
dvije godine poslije – sudsko vijeće zagrebačkog Županijskog
suda kojim predsjeda sudac Zdravko Majerović izreći će presudu
optuženima za ta djela.
Dossier:
Sedmorka s optuženičke klupe čeka presudu
Galerija slika: Pljačka Fine u 77 sekundi
Galerija slika: Snimke nadzornih kamera Zagrebačke banke u Drvinju
Tijekom jednogodišnje istrage, koja je počela u svibnju
2006. uhićenjem Nenada Filipovića i ostalih, saslušano je
pedesetak svjedoka, među njima i troje sa zaštićenim
identitetom, provedena su balistička, medicinska i
antropološka vještačenja, koja ipak nisu
odgovorila na najbitnije pitanje: Tko je osoba kojoj je u samo 77
sekundi, koliko je trajala krvava pljačka Fine, trebalo samo sedam
sekundi da ubije dvojicu zaštitara?
Novca i oružja nema
Ta nedoumica nije razriješena ni tijekom 34 sudske rasprave
(suđenje je počelo u ljeto 2007.) i izmijenjana Uskokova optužnica za
ubojstvo zaštitara tereti Nenada Filipovića, a smatra se da
su s njim u Fini bili sada pokojni Igor Breškić te
još jedna nepoznata osoba. Sudsko je vijeće tijekom suđenja
imalo težak posao, jer je neke stvari, koje su trebale biti
ustanovljene tijekom policijske istrage, moralo utvrđivati vijeće.
Situaciju im nisu olakšali ni iskazi zaštićenih
svjedoka koji su, kako je već to na žalost uobičajeno u hrvatskom
pravnom sustavu, doživjeli svoju preobrazbu, od trenutka kada su prvi
put iskazivali. Zaštićeni svjedoci, poglavito prvi, koji su
u istrazi teretili optuženike, na glavnoj su raspravi te iskaze
mijenjali i ublažavali. K tome, novac i oružje iz pljački nisu nađeni,
a pojedini svjedoci iskazivali su kako bi u pljačke Fine i Zabe mogli
biti umiješani i Igor Breškić i Vladimir Desović
– obojica ubijeni u okršaju s policijom nakon
pljačke pošte u Svetoj Klari u prosincu 2005.
Grubića spasio alibi
Trojica prvooptuženih – Nenad Filipović, Grgo Crnković i
Ognjen Grubić – negirali su djela. Svu su trojicu u svojim
iskazima spominjali zaštićeni svjedoci, no neke od tih priča
– poput one svjedoka 2 da je u Filipovićevoj lepoglavskoj
ćeliji svojevremeno vidio piramidu zločinačke organizacije s
inicijalima N. F. i G. C.- nisu potvrdili drugi svjedoci, Filipovićevi
cimeri iz Lepoglave.
K tome, Crnković je naveo da je u vrijeme pljačke Fine bio u bolnici i
svom lokalu, a to su potvrdili njegova supruga i bratić. Policajac za
kojeg je tvrdio da ga je legitimirao na jednoj od blokada poslije Fine,
nije ga se mogao sjetiti. Navode Grubićeve obrane, da je za pljačke
Fine bio s ocem pa da je prijateljičino dijete vodio na
školsku priredbu, potvrdili su njegovi alibi-svjedoci. Otac
i brat potvrdili su i njegovu priču da je za pljačke na Drvinju bio s
ocem u Šibeniku te da se morao javiti na terapiju.
Filipovićev su glas prepoznale četiri djelatnice Fine, no odvjetnici su
tvrdili da je riječ o nezakonitu dokazu jer u trenutku prepoznavanja
Filipoviću nije bilo priopćeno da je uhićen. Bivša djevojka
iskazivala je kako joj je pričao da ima Grubića u šaci, a
zaštićeni su svjedoci pak iskazivali kako su čuli priče da
je Filipović poludio jer je Grubić pucao na dragovoljca.
Filipović je inače u iskazu na policiji, koji je dao uz odvjetnika
teretio neke od suokrivljenika - Crnkovića, Grubića, Žalca i Mustača.
Iskaz za ljubav
Na suđenju se pak prvo htio braniti šutnjom, da bi na koncu
ipak u svojoj obrani kazao, kako je policija na neki način iznudila taj
iskaz. Kazao je tako da se dogovorio s policijskim inspektorom koji ga
je ispitivao da će on pričati o Fini i Zabi, a policija je za uzvrat
trebala pustiti njegovu tadašnju djevojku Anitu Dražić, koja
je bila privedena na kriminalističku obradu. Nadalje, svjedok Mladan
Satran svjedočio je kako mu je Filipović dao neko oružje na čuvanje, a
o oružju skrivenom u vikendici Filipovićeve bake, svjedočio je i
svjedok broj tri. No pretragom na tom mjestu, oružje i novac nisu
nađeni. Bivša Filipovićeva supruga svjedočila je kako joj je
pričao da mu je san “napraviti nešto veliko, to
odležati i imati novce”, a razgovor sličnog sadržaja, u kojem
se sugovorniku hvalio “da nisu milijunaši, ali su
u lovi”, uhvaćen je i na snimkama tajno snimljenih razgovora.
Kupnja stana
U jednom od tih razgovora Filipović sugovorniku priča i kako planira
kupiti stan od 100 kvadrata te auto, spominje da je zadnji tjedan
“stalno na muriji, ali ne zbog Magovčeve.” Inače,
jedan njegov poznanik, svjedočio je da ga je malo poslije pljačke Fine
vidio u kvartofskom kafiću u Travnom i to je zapravo jedini njegov
alibi svjedok.
Što se tiče drugih okrivljenika, Žalac i Mustač su se žalili
na postupanje policije nakon uhićenja. Obojica su tvrdili da su ih u
policiji tukli, čak su spominjali i elektro šokere. Mustač
je tijekom gledanja snimki s nadzornih kamera te rezultata
antropološkog vještaćenja, imao zanimljiv lapsus,
koji se možda može promatrati i kao priznanje. U sudnici mu se tada
omakalo “da je tamo, (drvinje., op.a) prije dvije godine imao
manje kilograma, no sada”.
Iz svega što se čulo tijekom suđenja, zasigurno je samo da
su nakon krvavih pljačkaših pohoda, koji su dugo
šokirali Hrvatsku, ostala tri mrtva tijela, a sve ostalo je
nedoumica koju će presudom danas razriješiti sudsko vijeće.