Odluka Ustavnog suda kojom se praktično amnestira pretvorbena pljačka i kriminal, jer je navodno sve to otišlo u zastaru, ima pregolemu važnost za stabilnost države i društva da bismo javnu raspravu prepustili samo pravnim "stručnjacima". I to ne samo zbog prilično točne izjave njemačkog državnika Otta von Bismarcka, koji je rekao da nema te gluposti koju neće potpisati "struka". Odluka Ustavnog suda, koji, barem na papiru, čine redom ugledni pravnici, u svojoj je biti pogrešna i samo je pravosudni nastavak nakaradne privatizacije. Drugim riječima, kakva nam je bila privatizacija, takva je i odluka "četvrte vlasti".
Privatizacije je provedena prema zakonima koji su pogodovali "poduzetnicima" povezanima s politikom, ali i takvi zakoni, koji su namjerno napravljeni s puno rupa, nisu se poštovali, nego su maheri iskoristili trenutak i prigrabili enormno bogatstvo koje u većini slučajeva nisu ni oplodili, nego su ga rasprodali i ušteđevinu stavili na inozemne račune. Ustavni je sud, tako se može iščitati iz njegove odluke, milenijski projekt pretvorbene pljačke tretirao kao običan gospodarski kriminal. Privatizacija nikako nije obično kokošarenje. Kada se odvijala privatizacija, nismo imali sređenu i organiziranu državu s represivnim aparatom koji je želio i mogao progoniti pretvorbeni kriminal. U takvim je situacijama posve normalno da kriminalac, koji se nadmudruje s represivnim sustavom, nakon nekog vremena bude amnestiran zbog zastare. Riječ je, dakle, o pojedincu koji je stjecajem okolnosti uspio izbjeći zasluženu kaznu. Ali to nije bio slučaj s hrvatskom privatizacijom. Naprotiv, počinitelji kriminala vrlo su često imali čvrste saveznike u politici i pravosuđu pa su velikim dijelom i zbog toga gazili zakone. Problem i jest u tome što su tranzicijski pobjednici, politika i pravosuđe napravili "udruženi zločinački pothvat" kako bi se vrijednih tvornica i nekretnina domogli samo odabrani. Smiješno je danas postavljati pitanje zašto represivni aparat nije progonio one koji su počinili kriminal. Nije ih progonio jer je politika skrojila takav represivni i pravosudni sustav koji je svjesno okretao glavu od kriminala. Može se bez pretjerivanja reći da su zakonodavna (Sabor) izvršna (Vlada) i sudska (pravosuđe) učinili baš sve što je u njihovoj moći da pretvorbeni zločin ostane bez kazne.
Ako su SDP i HDZ negdje pokazali zavidnu suradnju, onda je to bilo na pitanju privatizacije. Ono što je HDZ napravio tijekom devedesetih, kada je zapravo stvorena prvobitna akumulacija kapitala, SDP nije želio nikad ispraviti. To samo pokazuje da su pretvorbeni profiteri imali jednako dobre veze i u desnom HDZ-a i lijevom SDP-u. Obični su građani uvijek samo služili kao topovsko meso u predizborne svrhe.
Političke elite dijelile su građane na ustaše i partizane, a one same dobro su surađivale u podjeli plijena. Kao što su se političari lijepo dogovarali u zaštiti svojih interesa, tako su se lijepo dogovarali i oko izbora ustavnih sudaca. Nisu bili toliko naivni da biraju one na koje ne mogu barem malo utjecati. Možda je ova jednoglasna odluka ustavnih sudaca samo vraćanje nekih starih dugova. Nije mi samo jasno zašto su se sada svi okomila na Ljubu Ćesića Rojsa. On je svojom proročkom izjavom " tko je jamio, jamio je", samo ispravno dijagnosticirao stanje u našemu društvu. Pravi krivci nalaze se u politici, pravosuđu i Ustavnom sudu.
>> Zašto sada svi kukuriču protiv odluka Ustavnog suda
Ovih dana ponosno smo proslavili oluju i nesmijemo nikad zaboravit te dane al isto tako mora se znati tko je iskoristio nasu veliku pobjedu i dok su mnogi ginuli ovi drugi nemilosrdno su se bogatili i profitirali i nazalost neki od njih na dan pobjede tjeraju ljude da rade na blagdan do 22 sata boze kako i otkud im pravo i pitam se zasto nismo jedinstveni kao narod po tom pitanju i hrvatska bi da vrati taj silni novac ubrzo stala n noge a ne za sve krivit radnike i branitelje