Izbjeglička kriza postala je najvruća domaća politička tema. To je bilo i očekivati kad je upala baš u predizborno vrijeme. Drugo se i nije moglo očekivati nego da će sve strane tragediju izbjeglica koristiti i za bildanje vlastite političke pozicije, za borbu za glasače. Koliko god to nemoralno bilo, politika je počesto gadljiva. Tako je i ovih dana krajnje degutantno gledati i slušati prepucavanja sa svih strana, tko je za što kriv, tko je što propustio, tko nije imao plan, tko bi što napravio... Tko u tome najviše ispašta? Izbjeglice te lokalna zajednica koja ih prima. Zašto? Jer sustav ne funkcionira, nema koordinacije, nema razmjene informacija. Sve samo zato što je sustav već odavno urušen političkim preslagivanjima i uhljebljivanjima, a ogolio se kad ga je pogodila kriza s kojom se ne može nositi. Poplave u Gunji i okolici bile su već uzbuna da sustav ne funkcionira.
No koliko god i očekivali, poglavito od HDZ-a i SDP-a, da će izbjeglice koristiti i za kampanju, najveći je debakl ipak predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. I to joj je zacijelo prvi golemi debakl u njezinoj kratkoj karijeri predsjednice. Imenovanje Andrije Hebranga za povjerenika za migrantsku krizu totalni je promašaj, takav promašaj da se čovjek pita što je ona time htjela postići. I pitam se, je li ona predsjednica države ili predsjednica ogranka HDZ-a na Pantovčaku? Upravo to, zašto se ispisala iz HDZ-a, samo zbog slova zakona, a u praksi ne pokazuje da se distancira od HDZ-a? Štoviše, Hebrang je svoje imenovanje odmah iskoristio za predizbornu kampanju u korist HDZ-a. Znači li to da je i predsjednica odlučila stati na stranu HDZ-a?
Što znače njezina imenovanja starih hadezeovaca, Valentića, Šeksa i sad Hebranga? Gradi li ona tako neku branu prema „novom" HDZ-u? Što Valentić, Šeks i Hebrang mogu donijeti današnjici i budućnosti? Veliko ništa! Valentić je još i najrazumniji među njima, ali Šeks i Hebrang ne samo da su potrošeni političari nego oni i dalje vode neke svoje iracionalne ratove. Šeks naciju zabavlja datumima izbora, a Hebrang ni dana nije čekao da pokrene predizbornu kampanju. Što i koliko predsjednica duguje HDZ-u? Koliko je ovisna o bivšoj stranci? Što se u pozadini kuha? Koliko je ona uopće sposobna odijeliti se od HDZ-a? I kako ta imenovanja idu s njezinim apelima da nam trebaju novi, mladi ljudi u politici?
Ključna je stvar, ako ona već i navija da Milanović izgubi, pa da Karamarko pobijedi, tko jamči da će se to i dogoditi? Što će se dogoditi ako se predsjednica toliko otvoreno stavi na stranu HDZ-a, a on ne dobije izbore? S kime će onda dalje surađivati? S Milanovićem? Kako? Pa čak i da stare hadezeovce vuče k sebi kako bi napravila neki tampon prema "novom" HDZ-u, kako bi sebi bildala neku poziciju, branu prema Karamarku, da je zaštite od „novog" HDZ-a, to se tako ne radi. Predsjednica treba biti iznad dnevne politike, distancirana od svih. Jer je u protivnom i ne trebamo. Što će nam onda povjerenik Hebrang? Neka se bolje uključi u stožer HDZ-a pa da se ne muljamo! I to još Hebrang koji je izgubio svaku vjerodostojnost u politici. Netko je zabio debeli autogol, ili predsjednica sama sebi ili su joj njezini oko nje dobro smjestili.
Naravno, svima koristi sadašnja situacija. Manje se priča o stanju u gospodarstvu, o nesposobnosti Vlade, o njezinim promašajima, aferama... Ne spominje se gospodarski program HDZ-a koji ljubomorno čuvaju da im netko ne ukrade ideje. Manje se ljudi pitaju što će nam donijeti HDZ ako dođe na vlast. Iako je to jedno od temeljnih pitanja. Ali kad Karamarko za sobom kao eksperte za gospodarstvo vuče Kunsta i Pastuovića, i kad im sindikati plješću, to je znak za uzbunu!
Na kraju, uopće je manje važno danas tko je koje boje. Prolaz među biračima može i treba imati samo onaj koji državi čini bolje. Uopće, nevažno je li to HDZ, SDP ili netko treći. Krajnje je vrijeme da se brinemo samo za državu.
Kolinda je predsjednica svih Hrvatskih građana i svaka joj čast jer je najbolje što nam se dogodilo u zadnje vrijeme!