Kad je premijer i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader u vatrenom stranačkom govoru najavio podizanje splitskog spomenika dr. Franji Tuđmanu, koji bi trebao biti ljepši i na boljem mjestu od zagrebačkog, koji pak kani podignuti gradonačelnik Milan Bandić, politički su analitičatri to protumačili kao najavu predizborne kampanje. Nakon što se tri godine približavao političkom centru, Sanader je u izbornoj godini odlučio dite (birače desnice), kako u Dalmaciji vole kazati, vratiti materi.
A HDZ-ovi savjetnici i spin doktori procijenili su da je najbolji medij za takav zahvat koristiti se brandom Franje Tuđmana, jer je njegova politička ostavština još uvijek snažan motivirajući faktor u dobrom dijelu nekad tradicionalnog HDZ-ova biračkog tijela.
– Riječ je o predizbornoj kampanji HDZ-a. Doista je neobično da Sanader na skupu HDZ-a najavljuje, pa čak i određuje gdje će se podignuti spomenik – kaže splitski sociolog Zoran Malenica te dodaje kako se želi pokazati da je u odnosu na političku ostavštinu Franje Tuđmana Split bolji od Zagreba. – Tuđman zaslužuje spomenik – kaže Malenica – ali postoje prijepori oko mjesta i pozicije, jer smo svi mi njegovi suvremenici te se sjećamo i negativnih aspekata njegove vladavine.
Za razliku od konzervativnih krugova, nastavlja, koji bezrezervno podržavaju i prihvaćaju sve što je Tuđman učinio, ima puno onih koji postavljaju ozbiljna pitanja o nekim njegovim potezima.
Odluke naprečac
– Zbog toga nije primjereno da se neke bitne odluke donose naprečac. Možda bi takve odluke trebalo donijeti za nekoliko godina jer će se tek za 10-15 godina dati ozbiljna analiza Tuđmanova vremena – ističe Malenica.
Nije za to da se trči s odlukama, niti za to da se Tuđmanu daju najznačajniji trgovi i ulice u hrvatskim gradovima. Sanaderov manevar s Tuđmanovim trgom Malenica stavlja u istu razinu kao i Račanov manevar s braniteljima te imenovanjem brigadira Kotromanovića na čelo SDP-ova Savjeta za branitelje. No, nije siguran da će to u značajnijoj mjeri privući birače.
Dr. Josip Jurčević s Instituta Ivo Pilar ističe kako su sve ocjene povijesnog značenja Franje Tuđmana koje se pojavljuju u hrvatskoj javnosti naglašeno površne, jednostrane i proturječne jer se ne temelje na objektivnim činjenicama i interpretacijama, nego na politizacijama radi ostvarivanja različitih interesa.
U tome posebno prednjače političari koji se, nastavlja Jurčević, za predizborne i druge manipulativne svrhe javnosti predstavljaju primitivno idolopoklonički u odnosu na Franju Tuđmana, najavljujući podizanje njegova spomenika, a zapostavljajući ulaganje u znanstvena istraživanja koja bi valorizirala povijesnu ulogu prvoga demokratski izabranog predsjednika hrvatske države.
– U tome načelno nema razlike između sadašnjeg premijera i drugih autokrata – zaključuje Jurčević. U hrvatskoj se politici događa zanimljiva situacija jer se praktično vodi politika bez ideologije, a onda se samo nekoliko mjeseci prije izbora aktiviraju ideološki mamci kojima se s pomoću emocija pecaju birači.
Zarobljeno društvo
Dr. Jurčević naglašava kako, bez obzira na promjene država, režima i stranaka, hrvatske upravljačke strukture već desetljećima uporno nastoje hrvatsko društvo držati u zarobljeništvu virtualnih ideoloških podjela iz prošlosti, kako bi što više neutralizirale utjecaj hrvatskih građana na kreiranje budućnosti.
– HDZ i SDP su, primjenjujući nepotizam i korupciju te negativnu i nerazvojnu kadrovsku politiku, zaposlili znatnu količinu svojih osoba u birokratiziranom javnom sektoru, pa je razumljivo što takvi birači zastupaju amoralni familizam prema svojim partijskim gazdama – zaključuje dr. Jurčević.
Zoran Malenica također ističe kako je hrvatska politika još uvijek jako ideologizirana te da se dio birača još uvijek opredjeljuje na ideološkim pitanjima. Nada se da će na sljedećim izborima prioritet ipak biti konkretni životni problemi. To zapravo znači kako se očekuje da će se u predizbornoj kampanji manje govoriti o bistama i spomenicima prvoga hrvatskog predsjednika, a puno više o životnom standardu i konkretnim programima.
No, premda se o spomenicima i bistama puno govori, zanimljivo je da je Osijek jedini veliki hrvatski grad koji ima Tuđmanovo poprsje, a da ne govorimo o spomeniku. Spomenici ili biste još se nalaze u nekim većim gradovima koji su bili u blizini ratne zone, primjerice u Slavonskom Brodu, Vinkovcima, Vukovaru te u Zadru, ako se prigradsko naselje Diklo može smatrati sastavnim dijelom toga grada. Tuđmanova su uporišta još u Dalmatinskoj zagori, ali uglavnom u manjim mjestima.
Ni primisli
U lijevo orijentiranim regijama i gradovima, primjerice u Istri i Rijeci, spomenika prvom hrvatskom predsjedniku nema ni u primisli, a da vrijedi stara biblijska izreka kako nitko nije prorok u svom kraju, potvrđuje i podatak kako u Zagorju, širem zavičaju Franje Tuđmana, ima samo jedna bista, i to u njegovom rodnom mjestu Velikom Trgovišću. Zato ima puno spomenika u malim mjestima, od Škabrnje, preko Katuna, pa sve do Selaca na Braču ili pak Igrana kraj Makarske.
Ukupno Tuđman ima 23 spomenika ili bista diljem Hrvatske te veliki spomenik u Širokom Brijegu u Bosni i Hercegovini. Riječ je o spomenicima različite umjetničke vrijednosti koje su, primjerice, povjesničari umjetnosti ocijenili u rasponu od diletantskih do vrlo dobrih i odličnih umjetničkih rješenja.
Miroslav Tuđman: Sanader i Bandić na popravnom
Dr. Miroslav Tuđman ističe da obitelj prvoga hrvatskog predsjednika nije predlagala rješenje za središnji spomenik, jer to trebaju učiniti Vlada i Grad Zagreb. Hrvatska javnost, nastavlja, traži da se Sanader kao predsjednik Vlade na nacionalnoj razini oduži prvom hrvatskom predsjedniku.
– Ako Sanader kao premijer želi nešto učiniti za Franju Tuđmana, onda može u roku od 24 sata Zračnu luku u Zagrebu nazvati imenom Franje Tuđmana – kaže Miroslav Tuđman.
Istaknuo je da se Split imenovanjem jednog trga po Franji Tuđmanu već odužio te da bi podizanjem spomenika to još samo potvrdio.
Još jednom se osvrnuo i na zagrebački prijedlog Milana Bandića te ponovio kako sadašnji prostor kod Trga Francuske Republike nije prihvatljiv jer se nalazi izvan pješačke zone i izvan centra grada.
Smatra da bi se u prvoj fazi mogao podignuti spomenik Franji Tuđmanu ispred Mimare jer se, ističe, nikoga ne bi diralo. Ponovio je da spomenik u Zagrebu ima nacionalno značenje jer je Zagreb glavni grad Hrvatske.
