To na početku nije bila obična priča, bila je to najljepša bajka s nevjerojatnim obratom i sretnim završetkom. Baš tako je izgledala hrvatska borba za neovisnost. Mlada, nevina i nenaoružana država htjela je svoju slobodu, ali to nije dopustila velikosrpska politika koja je pod vodstvom JNA izvršila strašnu agresiju.
Neravnopravna borba
JNA je bila naoružana, moćna, beskrupulozna, spremna na sve kako bi ugušila borbu za neovisnost. Međutim, podcijenila je genij hrvatskog naroda, podcijenila je spremnost na borbu i odricanje, spremnost urbanog tinejdžera da preko noći postane ratnik koji će s krunicom oko vrata biti spreman na sve, podcijenila je ljubav hrvatskog seljaka koji je ukopan negdje u Slavoniji, Baniji, Lici i Dalmaciji gotovo nenaoružan prkosio najmodernijim tenkovima.
Podcijenila je napokon djecu naših iseljenika koji su napustili ugodan život u Berlinu, Torontu i Melbourneu i vratili se u zemlju svojih očeva kako bi se borili dokraja i bez uzmicanja. Takvi su bili naši heroji koji su se od običnih dečki iz susjedstva pretvorili u prvoklasne borce i vojskovođe..
Hrvatska bez heroja
Tih herojskih devedesetih nitko nije mogao predvidjeti da 15 godina poslije Hrvatska gotovo neće imati heroja, odnosno da će heroji biti uznici različitih domaćih i haaških zatvora.
Danas su generali prepušteni sami sebi, svojim egzistencijalnim problemima i sudbinama. Izgleda kako nisu sporni jedino mrtvi heroji poput legendarnih Blage Zadra i Damira Tomljanovića Gavrana.
Većina generala bila je u središtu zanimanja Haaga, drugi su se za dlaku izvukli, treći su naglo napustili vojsku ili su umirovljeni, a samo je nekoliko njih ostalo u vojsci s dobrim statusom i znatnim utjecajem. Takva je sudbina hrvatskog ratnika.
