Obdukcija tijela Slobodana Praljka, koji je popio otrov u sudnici nakon što je čuo da je pravomoćno osuđen kao ratni zločinac, započela je u petak u 11 sati u forenzičkom laboratoriju u Haagu, neslužbeno doznaje Večernji list na mjestu događaja. Obdukciji su, kako dalje doznajemo, prisustvovali i obducent i toksikolog iz Hrvatske.
U Haagu smo doznali još neke detalje oko toga kako je sve to izgledalo u sudnici nakon što se spustio zastor na staklu koje dijeli samu sudnicu od javne galerije, s koje je posljednje što smo vidjeli bilo Praljkovo lice koje se crveni i grči od bolova nakon popijenog otrova.
Prema jednom izvoru, Praljkov suosuđenik Milivoj Petković bio je taj koji mu je odmah otkopčao košulju, odvezao kravatu i pokušao ga reanimirati. Valentin Ćorić polijevao je Praljka vodom. Praljak je počeo sve teže disati, čulo se hroptanje. Uhvatio je nekoga, vjerojatno Brunu Stojića, za ruku...
>>Cijeli članak čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista od subote ili u e-izdanju
Od ostalih tema izdvajamo:
>>Intervju - General Pavao Miljavac: Ne samo Mesić i Vesna Pusić već i neki generali nisu dobro svjedočili u Haagu i tako su dali vjetar u leđa ovim presudama
>>Zakon o braniteljima: U 2018. za veteranske povlastice nedovoljno novca
>>Diskriminacija žena - U svijetu političara govori se o natalitetu, a u stvarnosti šef ženama kaže: 'Pobačaj ili otkaz'
Ja sam užasnut činjenicom da je pokojni Praljak konačnu odluku ipak donio u sekundi. Siguran sam da do kraja nije znao kakva će biti presuda, a ista je mogla biti oslobađajuća, smanjena, potvrđena prvostupanjska, ili čak povećana. Što bi bilo da mu je, recimo, kazna smanjena na 10, ili 5 godina, bi li napravio isto? U tim sekundama, dok su mu čitali potvrdu prvostupanjske presude, koliko je morao imati snage i čvrstine onako preživjeti posljednje sekunde, ustati se, reći sucima što ih ide, zadržati prisebnost i sam sebi presuditi? Čovjek za vječnost. I za 500 godina će se znati za generala Praljka, isto kao što se zna za Zrinskog i Frankopana koji su skončali na sličan način, od ruke tuđina, hrabri i ponosni.