Posljednja dva smrtna slučaja, na Krku i u Umagu, koja su posljedica neuspjele, a možda i nepravovremene reanimacije otvorila su pitanje učinkovitosti Milinovićeve reforme hitne pomoći. Naime, iako je liječnička struka otpočetka upozoravala na njene manjkavosti, nije štedjela ni postojeći sustav u kojem, kako je za Večernji list prije godinu dana izjavio predsjednik zagrebačkog Odbora za zdravstvo dr. Dragan Korolija Marinić, hitna medicina čak i u Zagrebu ima visoku stopu smrtnosti – 14 ljudi na sto tisuća stanovnika. Podaci za 2010. godinu govore da je i u drugim županijama stanje i prije reforme bilo alarmantno.
>>Reanimaciju preživi najviše 24 posto pacijenata
Nove specijalizacije
Tako je u Rijeci od 316 reanimacija preživjelo samo 26 pacijenata, u Karlovcu je od 35 pokušaja preživjelo 8 pacijenata, u Osijeku od 116 svega 16, dok je preživljavanje nakon reanimacije te godine u Splitu bilo oko 24%. Znajući za takve rezultate, Ministarstvo zdravstva ipak je krenulo s primjenom novog sustava hitne pomoći a da, upozorava struka, nisu za to osigurani ključni uvjeti. Primjerice, iako ministar najavljuje da će kada reforma u potpunosti zaživi, umjesto 359, Hrvatska imati 494 tima hitne pomoći s liječnikom, to još ni izbliza nije tako jer nemamo tolik broj liječnika specijalista hitne medicine (novouvedene specijalizacije).
Nadalje, Milinović je predvidio i 250 novih hitnih timova sastavljenih od po dva tehničara i vozača, međutim ni oni u dogledno vrijeme neće funkcionirati na razini većoj od saniteta jer bez završenog školovanja koje traje od jedne do tri godine nemaju dopuštenje pružati pomoć na terenu. Uz to, u pripravnosti za hitne slučajeve na raspolaganju u manjim sredinama trebali bi biti i liječnici iz tima T1 i liječnici opće prakse, a potonji, prema vlastitom priznanju, nisu educirani, a ni spremni za primjenu hitne medicine.
– Kao tehničar defibrilator smijem koristiti samo ako je automatski podešen i ako znam s njim raditi, a liječnik opće prakse koji ga smije koristiti to ne zna – objasnio je paradoks tima T2 jedan tehničar.
Kobne posljedice
Dodatni problem na terenu stvara i jedinstvena služba 112. Ondje se umjesto liječnika, kao dosad na broju 94, javlja dispečer koji nije medicinske struke pa mu je za procjenu hitnosti stanja nužna edukacija, koja je tek krenula. Očito je, dakle, da bi veći broj timova T1 i novi timovi T2 trebali povećati učinkovitost hitne medicine, međutim na primjeru Primorsko-goranske županije pokazalo se da srljanje bez unaprijed stvorenih preduvjeta može rezultirati kobnim posljedicama i pacijenta stajati života.
Organizacija zdravstvenih pregleda nikad nije bila lošija. Davnih dana , kad bi to lječnik smatrao potrebnim, obavili bi preglede bez čekanja, kako bi se prijavili specijalisti. Sada čekamo mjesecima i obične konzultacije. Centralni šalter narudžbe je neprelazna tvrđava.U biti, čekanjee je za obične smrtnike.