LIJEPA NAŠA POLITIKA

Solidarnost uoči izbora

18.09.2006.
u 16:04

Još 11 dana i proces revizije pretvorbe i privatizacije bit će zauvijek pokopan. S njime i jedan od najvećih mitova hrvatske politike. Gleda li se broj nezakonitosti koje je utvrdila revizija, broj ugaslih tvrtki i gotovo 400.000 izgubljenih radnih mjesta, pa se sve to stavi u odnos se samo devet pravomoćnih presuda u postprivatizacijskim sudskim postupcima, na nadgrobni spomenik pokopane revizije trebalo bi uklesati natpis: "Bio je to velik fijasko".

Godinu dana prije sljedećih izbora, dok se stranke već strastveno bore za glasove birača, ona legendarna Rojsova doskočica "tko je jamio jamio je" dobila je konačnu potvrdu. Ćup s otetim blagom nije pronađen niti je vraćeno ono što je oteto. Državna je revizija egzaktnim podacima potvrdila opći dojam da je privatizacija bila puna nezakonitosti. I to je, kako stvari stoje, maksimum. Dogodio se zločin bez kazne.

Zatvaranje poglavlja revizije privatizacije olakšat će život revizorima, možda i državnom odvjetniku, ali neće izliječiti frustracije prosječnog čovjeka, koji je bio žrtva pretvorbe i privatizacije. Taj prosječni Hrvat, ozlijeđen vlastitim i kolektivnim pretvorbeno-privatizacijskim iskustvom, teško može otvorena srca prihvatiti riječi premijera, izgovorene ove subote na stranačkom skupu u Karlovcu, o solidarnosti kao jednom od temeljnih načela na kojima počiva HDZ. Kad se sjeti grabeža koji se dogodio tijekom prve dekade HDZ-ove vlasti taj prosječni Hrvat teško može vjerovati da Sanaderove riječi nemaju nikakve veze s približavanjem izborne godine.

Sve što je šef HDZ-a rekao o uvjetima u kojima živimo stoji. Točno je i da živimo u svijetu koncentriranom na profit. Točno je i da Hrvatska ne može biti izoliran otok u globaliziranom svijetu i da, poput zemalja EU i SAD-a, mora pronaći odgovor na izazove koje nameće jeftino tržište radne snage s Dalekog istoka. Točno je da su ljudi od 40, 45 ili 50 godina života bili izbacivani na cestu, da im je život bez posla preko noći postajao jalov i besmislen.

Točno je da su svi oni bili kolateralne žrtve globalne utrke za profitom. Točno je da su novoustoličeni poduzetnici gradili carstva na izrabljivanju ljudi i utajivanju poreza državi. No, jesu li iskrene premijerove riječi da Hrvatska to neće tolerirati? Je li bio iskren kad je kazao da će utajivači poreza i izrabljivači radnika kad-tad završiti iza rešetaka? Je li mislio ozbiljno kad je poručio da neće dopustiti da tvrtke koje jurišaju za profitom uništavaju ljude bacajući ih na ulicu i povećavajući tako kolonu beznadnih socijalnih slučajeva?

Sanaderove riječi, načelno gledajući, nose pozitivan naboj. Jer tko može reći da je loše govoriti o solidarnosti u društvu? Ali u Hrvatskoj je tako puno ljudi opečeno nedjelima pojedinaca koji su, za razliku od žrtava, uvijek imali političke pokrovitelje, da je teško očekivati kako će altruistične političke poruke izrečene u osvit izborne godine izazvati rasplamsavanje masovnog povjerenja. Jer mnogi su hrvatski radnici već pali kao žrtve globalizacije i jurnjave za profitom, ali nitko nije ništa ozbiljno poduzimao da to spriječi.

Već godinama neki poduzetnici eksploatiraju radnike kao u prvobitnoj akumulaciji kapitala, mizerno ih plaćaju i ucjenjuju pričama o rijeci nezaposlenih koja samo čeka da uskoči na njihovo mjesto, ali nitko nije ništa poduzeo da to spriječi. I utaja poreza je stara priča, ali u zatvorskim ćelijama baš i nema poduzetnika koji su prevarili državu. Teško je povjerovati u priče o solidarnosti u društvu čija je elita to načelo bacila u blato. Ako želi povjerenje, Sanader će morati ponuditi više od riječi.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije