“Sretnik sam jer još imam ljubav svoje Penelope, cijele rodbine i starih prijatelja, i što vidim da se u našoj domovini i diljem svijeta stalno povećava broj i širi krug hrvatskih rodoljuba koji se doista zanimaju za moju sudbinu i pokazuju svoju pažnju za moju žrtvu.” Pisao je to Zvonko Bušić 2004., a Penelopa je tko drugi nego njegova supruga Julienne koju su Amerikanci iz zatvora pustili 1989. godine. Njihova ljubav traje još od 1969., kad su se kao studenti upoznali u Beču. Vjenčali su se 1972. u Njemačkoj, a zatim su se odselili u SAD i živjeli u Oregonu sve do sudbonosne akcije 1976. godine.
Nakon puštanja iz zatvora, Julienne se prvo 1991. zaposlila kao tajnica Ureda za hrvatske poslove u San Franciscu, a zatim je sve do 2000. godine bila savjetnica u uredu predsjednika Franje Tuđmana. Svih ovih godina neumorno je obilazila brojne adrese i kontaktirala sve za koje je mislila da bi mogli pomoći Zvonku. Redovito ga je posjećivala kad je na nekoliko mjeseci godišnje odlazila u svoju rodnu Ameriku, za koju je iz godine u godinu imala sve manje lijepih riječi, posebice za američku politiku koja je sve ovo vrijeme držala njezina supruga u zatvoru.
Cijelu priču o svojim i Zvonkovim zatvorskim iskustvima iznijela je u izuzetno dojmljivoj knjizi pod naslovom “Ljubavnici i luđaci” koja je doživjela čak tri izdanja. U trećem je izdanju, nakon mnogih upita, napokon napisala i kakvi su Zvonkovi dani u zatvoru. To je bio epilog koji je mnoge potresao kad su pročitali s čime se sve Zvonko suočava u američkim kaznionicama.
