Subota, 8. lipnja
U Hrvatskoj se zacijelo mnogo teže nego u drugim sredinama shvaća da je u profesionalnom radu dovoljno biti ono što jesi. Ako si, na primjer, izbornik nogometne reprezentacije, dovoljno je da dobro pripremaš momčad i postižeš dobre rezultate, ako to znaš i umiješ. Ali jednom tipu izbornika kakav je Igor Štimac to nije dovoljno, on svom poslu dodaje nacionalno i vjersko misionarstvo, pa igrače nastoji motivirati dugom prema ratnim žrtvama, pretvara ih u reprezentativne hodočasnike u Međugorju, treninzima otvorenim za publiku zbližava ih i sjedinjuje s narodom, izvodi dirljive predstave s Ćirom koji se pojavi na treningu i s dječicom koju mu roditelji puštaju na teren, itd. Čemu taj show za javnost, čemu Štimčevo nastojanje da bude i državnik Tuđman, i ratni zapovjednik Gotovina, i vjerski poglavar Bozanić, i nogometni izbornik? Hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, uostalom, kao i svakoj u svijetu, nacionalne motivacije nikad nije nedostajalo, ona se tako reći podrazumijeva. Izbornik od igrača traži da prvo budu dobri Hrvati, katolici, izabranici srođeni s navijačima, a tek onda nogometaši. Ali nogomet je igra, kao i ljubav, koja prvo treba postojati da bismo se radovali njezinim posljedicama i zahvaljivali na njezinim darovima. Prije utakmice sa Škotskom, dakle, prije igre, sve je prštalo od tih posljedica: Gospa je pomilovala igrače, uživali su u potpori navijača za koje su treninzi i u Hercegovini i u Zagrebu bili otvoreni, unaprijed se slavilo, utakmica je već bila dobivena, govorio se čak i o obilju golova koje treba dati radi konačnoga plasmana u skupini, Bog i kvaliteta su bili na našoj strani... Još je samo trebalo da se Škoti slože da se utakmica uopće ne igra nego da se, na primjer, dogovorimo o rezultatu 6:1 za Hrvatsku i idemo dalje. Stoga Štimcu treba reći – ne treba nam ni tvoje hrvatstvo, ni tvoj dug ratnim žrtvama, ni tvoja Gospa Međugorska, ni tvoje isforsirano grljenje s navijačima i djecom, ni tvoja nacionalna misija, ni Tuđman, Gotovina i Bozanić u tebi. Sve to imamo u boljim inačicama i bez tebe. Treba nam nešto puno, puno manje – nogomet, igra, rezultat. Možda je, kako drži jedan moj prijatelj, nevolja u tome što je Štimac sve svoje uspone u nogometnoj organizaciji, pa i uspon do izborničke stolice, ostvarivao nekom vrstom sile. A sila i igra ne idu zajedno. Možda griješim, možda ipak odemo u Brazil, ali ako ne odemo, bit će to godina dana ove zemlje bez jednog od rijetkih veselja, neće nam više biti toliko zanimljive ni igre naših nogometaša u europskim klubovima, a ionako prazni stadioni u nacionalnoj ligi bit će još prazniji. Ostat će samo tužne i ružne uspomene na mit koji je Štimac stvarao o sebi i reprezentaciji izjednačujući i sebe i nju s Bogom i nacijom umjesto da stvara igru i rezultate koji bi se svidjeli i Bogu i naciji.
nedjelja, 9. lipnja
O ljudskim pravima kao i uvijek odlučuje – partija
Prvo su kukurikavci rekli kako promjenu Ustava ako uspije referendum o definiciji braka mogu izbjeći jednostavno tako da protiv te promjene glasuju u Saboru. Onda su, za svaki slučaj, smislili još jedan način – unijet će u Ustav odredbu po kojoj neće moći biti referenduma o pitanjima koja “zadiru u ravnopravnost građana i ljudska prava”. Znači li to, na primjer, da je referendum o samostalnosti 1991. godine bio nevaljao, jer je zadirao u ravnopravnost i ljudska prava nekih manjina koje zacijelo tu samostalnost nisu htjele? I tko je taj koji odlučuje koja je granica između zadiranja i nezadiranja, koja su to sve pitanja koja ne podnose referendum, i zar doista toliko sumnjaju u hrvatske građane te se boje da bi većina mogla glasovati tako da ugrozi ravnopravnost i ljudska prava drugih? Odlučuje, naravno, partija. Partija je i Ustav, i zakoni, i demokracija, kao što je bila i partija slavnog poštovatelja zakona Josipa Broza.
ponedjeljak, 10. lipnja
Crveni su svjetski ljudi,
a ne zatucani domoljubi
Zašto vlast prodaje strancima autoceste, pa se to ljupko zove koncesija? Zato što ljevičari nikad nisu imali osjećaja za naciju i njezine interese. I najgluplje dijete zna da će stranci na tim cestama zarađivati, a zarađivati mogu samo guleći građane i goste i što manje ulažući u održavanje. Zar je država toliko nesposobna da sama tu zaradu ne može ostvariti!? Ali Milanoviću i Liniću tri milijarde eura trebaju odmah i ponašaju se kao osiromašeni seljak koji je zbog pijanstva i kocke prisiljen prodati kravu, konja, najbolje njive..., uskraćujući tako budućnost djeci i unucima. Boli briga Linića za Hrvatsku, dovoljno se nakesao i spokojno će u mirovinu, a Milanović se odavno nudi hijerarhijama EU gdje očekuje desetke tisuća eura i vjerojatno već svoju djecu vidi na vodećim svjetskim sveučilištima. Crveni su svjetski ljudi a ne zatucani domoljubi.
utorak, 11. lipnja
Prednost investitorima iz ministrova dvorišta
Vidi ti očinske brige ministra Vrdoljaka! Kaže: “Odsad ćemo svakom investitoru pomagati pojedinačno i pratiti ga!” Kao da su investitori djeca iz dječjeg vrtića pa se u šetnji drže za konop dok ih odgajateljice nadziru. Oslobodite investitore nepodnošljivih poreza, lihvarskih kamata na bankovne zajmove, birokratskog labirinta i golemoga mita koji moraju dati, druga im pomoć i praćenje ne trebaju. A kakva bi bila Vrdoljakova pomoć vidi se po tome koga je doveo na čelo HEP-a – prijatelja od djetinjstva Tomislava Šerića koji je bio uspješan proizvođač i prodavač pizza, a s elektroprivrednom djelatnošću imao je veze samo preko utičnica u kući i na poslu. Investitori iz ministrova dvorišta, budućnost vam je zajamčena!
srijeda, 12. lipnja
Prisluškivanje kao stilska figura za ubijanje
Amerikanci prisluškuju cijeli svijet, pa tako i tri i pol milijuna mobitela u Hrvatskoj. Čudna li čuda! Amerikanci su poubijali desetke milijuna Indijanaca i oteli im zemlju. Skrivili su smrt milijuna crnaca koje su kao roblje dovlačili iz Afrike u tako komfornim uvjetima da je preživio svaki deseti. Ima li zemlje u Africi, Aziji i Južnoj Americi u kojoj nisu masovno ubijali, svrgavali vladare i “demokratski” nametali svoje favorite!? Ima li zemlje bogate naftom ili čime drugim od strateškoga interesa u kojoj ne otimaju!? Prema tome, njima je prisluškivanje nužno radi lopovština, ali ono je zapravo i stilska figura, metafora za ubijanje. Za razliku od mnogih prijašnjih predsjednika koji su zbog osobnoga morala, obiteljske tradicije, časti i dostojanstva znali pokazati zube stvarnim vladarima Amerike, Obama za to nema petlje, on im je odani sluga kao i mnoga njegova braća u povijesti. Stoga nije čudno što za njegova mandata Amerikanci grade planetarni prisluškivački sustav. Ali neka vas tješi ova činjenica: kad ubuduće prdnete, zatrest će se Bijela kuća.
četvrtak, 13. lipnja
Jeza od raznježenog susreta na vrhu
Tako Srbi kupuju naklonost hrvatske vlasti – kadšto vrate pokoju sliku ukradenu u ratu, otkriju pokoju masovnu grobnicu, cinično hrvatskim dužnosnicima poklone reprint izdanja autora koji su o Hrvatima pisali s najviše istrebljivačke mržnje, a onda se hrvatski državni vrh raznježi i najavljuje nove susrete na najvišoj razini. Tako Ivo Josipović kaže kako se približava i trenutak njegova službenog susreta s Tomislavom Nikolićem “nakon što je ojačana suradnja na traženju nestalih, a i na drugim područjima se odnosi poboljšavaju”. A kako bi se poboljšali još više, baštinicima partizanske tradicije u Hrvatskoj, na tragu srbijanskih aktualija, predlažem da HTV otkupi seriju “Ravna gora” TV Srbije koja rehabilitira četnike kao antifašiste a Hrvatska pošalje delegaciju na proslavu 20. obljetnice zakletve koju je Nikolić 1993. položio pred Šešeljom kao četnički vojvoda. Kukuriku!
petak, 14. lipnja
Jedne bogatune blate dok se kod drugih goste
Kad je ono Sanader bjesomučno tragao za Gotovinom i kad je generala trebalo oblatiti, to je i učinjeno: u Francuskoj su hrvatski ljevičarski mediji otkrili iskonstruirane optužbe i presude za teški kriminal pripisan haaškom optuženiku. Kad je trebalo oblatiti hrvatske generale iz BiH optužene u Haagu, gromoglasno je opisano njihovo silno bogatstvo. Sada se nastoje oblatiti čelnici pokreta “U ime obitelji”, koji su povezani kumstvom, prisni su s biskupima i također bogati, imaju tvrtke, vile i drugo što s tim ide. Izostavljeno je jedino da ih, takve, obožava Zoran Milanović koji je ne jednom pokazao sklonost da se pogosti kod bogatuna Tedeschija i tajkuna inih gdje ima zalogaja finih.
Možda je nevolja u tome što je Štimac uspon do izborničke stolice ostvarivao nekom vrstom sile. A sila i igra ne idu zajedno
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
