Nakon što su dvije najveće političke snage vladajući SDP i oporbeni HDZ otkrili dijelove svojih političkih programa možemo zaključiti da reformi ili neće biti ili o njima ne žele razgovarati prije nego što birači dobiju izborni listić. Nikome nije ni ugodno ni drago najavljivati otkaze i “dolinu suza”, ali činjenica jest da optimistične brojke iz programa obiju stranaka nije moguće ostvariti bez tih teških odluka.
To već godinama govore i MMF i Svjetska banka, a sada zahtijeva i Europska komisija. Tko god se uselio u Banske dvore neće imati vremena za odgađanje rezova jer je javni dug u četiri godine narastao za 100 milijardi kuna na 90 posto BDP-a, što je cijena mandata nezamjeranja.
Država čini 70 posto BDP-a
Recepti su već poznati, a možda su ih najdetaljnije pobrojili nedavno u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, koja je objavila 16 ključnih pitanja za gospodarski rast. Izdvojili smo iz tih područja pet najvažnijih problema u Hrvatskoj i u programima i javnim izlaganjima stranaka potražili odgovore. Naš je zaključak da od teritorijalnog preustroja neće biti ništa, da će se javna uprava mijenjati malo i sporo te da bi u području državnih tvrtki moglo konačno doći do stvarnih promjena. Kontradiktorne su najave manjeg deficita proračuna i smanjenja poreza.
Naime, jedna i druga opcija najavljuju porezno rasterećenje, što za sobom povlači i pad poreznih prihoda, a kako najavljuju i manje deficite, nije jasno kome će uzeti. Ufaju se u gospodarski rast koji bi trebao povećati poreznu bazu pa tako napuniti proračun. Međutim, ako znamo da je 70 posto ukupne gospodarske aktivnosti u Hrvatskoj proizvod državne ili kvazidržavne aktivnosti, onda znamo da je prostor privatnog sektora ograničen i da se jedino povlačenjem države može osigurati brži rast potreban za ispunjenje programa. Vladajući SDP je, za razliku od HDZ-a, ponudio manje konkretnih poteza jer je program napisan i zamišljen kao dokument kojim se nastavlja trenutačna ekonomska politika, a s druge strane HDZ još nije objavio svoj gospodarski program pa se jedino iz natruha danih javnosti može komentirati smjer u kojem će ići.
Bitka za niži PDV
Iako i SDP i HDZ najavljuju smanjenje poreza, upravo pristup poreznoj politici vidimo kao najveću razliku među opcijama što je i očekivano obzirom na njihovo konzervativno i socijaldemokratsko usmjerenje. SDP je za mandata povećao PDV i odustao od smanjenja stope zdravstvenog doprinosa, ali je rasteretio dio građana kroz izmjene poreza na dohodak. Uveo je novu stopu poreza na dobit kojom je retrogradno oporezivao isplate udjela te su se oporezivale i kamate na štednju. Taj dodatni porez koji je u nekim slučajevima uzimao i 35 posto dobiti tvrtkama, HDZ planira ukinuti, a SDP zadržati. Pronatalitetni HDZ smanjio bi PDV na dječju hranu, a SDP na mrkvu, krumpir i jabuke. HDZ obećava i nižu opću stopu PDV-a, ali ne precizira kada, s obzirom na to da takvo obećanje javne financije u ovom trenutku ne mogu podnijeti. Oko poreza na dohodak se slažu obje stranke i samo se u nijansama razlikuju.
Tu je i obećanje drastičnog rezanja parafiskalnih nameta, pri čemu SDP precizira da će poduzetnici uštedjeti 330 milijuna kuna godišnje od novih rezova. Kad se u novcu izračunaju porezna obećanja, HDZ-ov proračun bi mogao ostati bez nešto više od 3,5 milijarde kuna, ako uračunamo rezanje opće stope PDV-a, međutim rastom potrošnje koja bi se zasigurno dogodila dio bi se ponovno vratio proračunu pa se može računati na neto efekt od minus 2,5 milijarde kuna. SDP nudi manje olakšica koje se mogu ostvariti unutar milijardu kuna, ali to neminovno znači i manje rasterećenje građana i tvrtki. Državne tvrtke gubitaši i uhljebljivanje stranačkih kadrova u njima, biračima su očito postale neprihvatljiva pojava pa na tom području političari nude stvarne reforme i otkaze. Ni privatizacija hotela i tvornica ulja više nije bauk pa im je i to lako obećati. Međutim potpuno je druga priča kada se takne u državne i javne službe jer tu leži najjača biračka baza i jedne i druge stranke. Podsjetimo u njima je zaposleno 240.000 ljudi što je potencijalno gotovo milijun birača tako da nijedan političar ne može isključiti taj argument. Tome se valja pridružiti i oko 80 tisuća ljudi koji rade ili u općinama, gradovima i županijama ili u tvrtkama koje su u njihovu vlasništvu pa se zato ne govori previše ni o teritorijalnom preustroju. To je razlog zašto Tomislav Karamarko više ne spominje “dolinu suza”, a Zoran Milanović sve češće u fokus stavlja brigu za “malog čovjeka”.
>>'SDP-ov program nudi kombinaciju lažne samohvale i metode copy-paste naših mjera'
>>Predsjednica Grbinu: Apsolutno odbijam bilo kakvu vrstu pritiska
Za početak jedno drastično rezanje državnog aparata....beskonačne zastupnike na svim razinama od općinskih do saborskih smanjit barem za trećinu i nebu se dogodilo baš ništ osim uštede nofcih. Eh da, za tak nekaj treba imat onu mušku stvar !!!