Današnja presuda Suda Europske unije još je jedna u nizu koja daje za pravo potrošačima oštećenima CHF kreditima: sporazum o konverziji nevaljan je ako potrošač nije informiran o ništetnosti kamatne stope!
Odluku je sud donio na osnovi pitanja postavljenog sa španjolskog suda. Juzgado de Primera pitao je treba li načelo prema kojem nepoštene ugovorne odredbe ne obvezuju potrošača, a koje je sadržano u članku 6. Stavku 1. Direktive 93/13, tumačiti tako da mu se protivi valjanost sporazuma o izmjeni nepoštene ugovorne odredbe koji je sklopljen između potrošača i prodavatelja robe ili pružatelja usluga kada u trenutku sklapanja tog sporazuma nepoštena ugovorna odredba nije bila proglašena ništetnom niti je bila utvrđena njezina nevaljanost, a potrošač nije bio obaviješten o mogućnosti eventualnog proglašenja njezine nepoštenosti te navedeni sporazum nema svojstvo nagodbe?
Odluka suda EU u skladu je s prethodnom odlukom u slučaju Dunai koju je naš Vrhovni sud ignorirao kad je donio odluku u oglednom postupku i zaključio da je aneks ugovora o konverziji valjan unatoč ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Ovo mu je velika pljuska!
Presudom je ukratko utvrđeno sljedeće:
1. Potrošač može sklopiti sporazum kojim zamjenjuje nevaljano odredbu drugom odredbom, međutim zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 i koristi koje bi imao od sudskog proglašenja odredbe nepoštenom potrošač se može odreći samo ako je u trenutku odricanja znao da je odredba o kojoj sklapa sporazum nepoštena i ništetna i slobodno pristao da se zaštite odrekne.
2. Odredba ugovora kojom se mijenja potencijalno nepoštena ugovorna odredba, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo na način da je potrošač mogao utjecati na njezin sadržaj, može se testirati na poštenost i može se proglasiti nepoštenom.
3. Odredba ugovora kojom se mijenja potencijalno nepoštena ugovorna odredba smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja prouzrokuje neravnotežu na štetu potrošača, a to osobito podrazumijeva isključenje prava potrošača na sudsku zaštitu.
4. Potrošač nikada valjano ne može ugovoriti odricanje od buduće sudske zaštite, odnosno ne može se odreći prava osporavanja odredbi ugovora kojim se mijenja potencijalno nepoštena ugovorna odredba.
5. Odredba sadržana u ugovoru koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač kako bi razriješili postojeći spor, a kojom se potrošač odriče isticanja pred nacionalnim sudom zahtjeva koje bi mogao istaknuti da te odredbe nema, može se smatrati „nepoštenom”, osobito ako navedeni potrošač nije mogao raspolagati relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz te odredbe proizlaze.
Prevedeno na konkretni slučaj franak u Republici Hrvatskoj, za potrošače koji su konvertirali CHF kredite to znači sljedeće:
1. Potrošači se konverzijom kredita nisu odrekli sudske zaštite i zaštite koju im jamči Direktiva 93/13, a to je povrat svih koristi koje je nepošteni trgovac stekao.
2. Potrošači su se takve zaštite mogli odreći samo izričito, slobodno i informirano što znači da su morali u trenutku sklapanja sporazuma znati da je odredba po kojoj se zaštite odriču nepoštena i ništetna, a u trenutku konverzije valuta švicarski franak je bila valjana pa prema tome potrošači nisu znali niti mogli znati iznos obeštećenja kojeg se eventualno odriču.
3. I odredbe osnovnih ugovora, i odredbe dodatka ugovora kojima je provedena konverzija mogu se ocjenjivati nepoštenima i za tu ocjenu uvijek vrijede pravila savjesnosti i poštenja.
Naši sudovi .....pa njih treba pljuskati svaki dan !