Morat ćemo jako mijenjati navike ako želimo sačuvati morski svijet. Perspektiva tog života pod morem je jako upitna na svjetskom nivou i nešto se mora poduzeti. A da je situacija jako loša, vidimo i ja i kolege često. Recimo, kolege su mi pričale da su ronili na koraljnom grebenu u Maleziji koji je bio pun života i kad su se tamo vratili nakon tri mjeseca, nije ga više bilo, u tri mjeseca greben je posve propao, koralji izbijeljeli. To se događa, nestaju koraljni grebeni, oceani postaju smetlišta...“ – kazuje nam 51-godišnji svjetski prvak u podvodnoj fotografiji Dalibor Andres iz Siska, čija je izložba fotografija do sredine rujna postavljena u Gradskom muzeju Sisak.
A da se nešto zbiva u podmorju, koji je njegova neiscrpna inspiracija, može se vidjeti i u Jadranu, govori nam ovaj diplomirani elektrotehničar.
– Dogodi se da kad zaronite, nekad se mučite naći i jednu veliku ribu, a plićak zna biti sav prazan od života. Nasute plaže načinile su dosta štete za taj život u plitkom moru. Mislim da bi trebalo potpuno zaštititi jedan dio akvatorija gdje bi ribe i ostali morski svijet Jadrana imao svoje utočište i mogao se razmnožavati – dodaje Andres koji je u svojih 20-ak godina bavljenja podvodnom fotografijom prošao brojna svjetska mora.
Podvodna fotografija je, kaže nam, multidisciplinarna – spoj ronjenja, fotografiranja, dobre fizičke pripreme, inovacija... Dobar podvodni fotograf mora imati i dobru opremu, a za dobru fotografiju bitna je, uz umijeće, i sreća jer su zaroni na natjecanjima vremenski ograničeni. Andres je do sada sudjelovao na brojnim hrvatskim prvenstvima gdje je osvajao prva mjesta, uspjehe je imao i na europskim natjecanjima te sudjelovao na tri svjetska prvenstva u podvodnoj fotografiji.
Treba imati i sreće
Na Kubi je 2013. bio 4. u kategoriji fotografija riba i 12. ukupno, u Nizozemskoj je 2015., kazuje nam, „kiksao i ostao bez plasmana“, no zato je u Meksiku dvije godine poslije stiglo zlato, za makro fotografiju puža. Na svjetskim prvenstvima natjecanja traju dva dana, s po dva urona dnevno od sat i pol trajanja. Za Andresa je sretni uron bio onaj zadnji.
– Naišao sam na tog puža koji se zove „božićno drvce“ jer liči na drvce, i tu sam iskoristio tu jednu ispoliranu cjevčicu koju sam prije pripremio za eksperimentiranje. Puž se „namjestio“, stavio sam ispred objektiva tu cjevčicu i okinuo te dobio taj spiralni efekt koji je očito na kraju imao utjecaja da i žiri dodijeli zlato u toj kategoriji – opisuje Siščanin nastanak fotografije koja mu je donijela najveći uspjeh u dosadašnjoj karijeri podvodnog fotografa. A upravo ta cjevčica potvrđuje Daliborove riječi da dobar podvodni fotograf mora biti i tehnički spretan, kako bi izbjegao i svladao brojne loše uvjete koje fotografima stvara more.
– Posve je drukčiji pristup podvodnoj fotografiji nego onoj klasičnoj. Trebaju se znati trikovi, druga znanja. Najveći je problem sam medij – voda koja vrlo brzo apsorbira svjetlost. Boje postupno nestaju s dubinom i na kraju sve vidimo u sivoplavim tonovima, a prva boja koja se gubi pod vodom je crvena. Stoga, da bi se na fotografiji dobile boje koje jesu kod tih organizama, moraš mu prići čim bliže kako bi ga mogao osvijetliti i dobiti lijepe fotografije. A kako je riječ o živom motivu, to treba znati i nije uopće tako jednostavno kao što možda zvuči. Ograničen si vremenom kod natjecateljskog urona, a hrpa drugih uvjeta te remeti i moraš ih riješiti da bi mogao fotografirati – pojašnjava Dalibor Andres poteškoće s kojima se suočavaju podvodni fotografi.
Ključna im je stoga rasvjeta, no vrlo je bitno znati vješto roniti jer se zaranja do 40 metara dubine, pri čemu se ne smije uznemiravati životinjski svijet pa treba biti strpljiv i vrlo pažljiv.
– Recimo, prilikom ronjenja na Baliju tražio sam i našao pigmejskog morskog konjica. On je jako malen, dug 15-20 milimetara i iznimni je majstor kamuflaže. Teško ga je primijetiti jer se skriva u velikim gorgonijama pa je sa mnom ronio domaći čovjek da mi ga pomogne pronaći. I uspjeli smo ga naći, savršeno je bio uklopljen u okoliš. No, mene tjera struja prema njemu, pa ga malo ne vidiš, pa ga sad vidiš, a trebaš sebe smiriti, njega pronaći, fotografiju snimiti... – opisuje Andres jedan slučaj koji je zahtijevao puno truda kako bi se dobila dobra fotografija.
Sjajna Krupa kod Zrmanje
Samo svjetsko prvenstvo, kazuje nam Andres, ogromno je pozitivno iskustvo, nastupaju najbolji podvodni fotografi, države domaćini odabiru najbolje lokacije za fotografiranje, no za njega i hrvatsku reprezentaciju to ipak traje kratko.
>> Pogledajte i video Misteriozni ljudi - tko su zelena djeca, svjedokinja Kennedyjeva ubojstva…
– Mi vam tamo dođemo dan-dva prije, nismo tako jaka reprezentacija kao španjolska ili talijanska koje dođu i mjesec dana ranije, obići potencijalne lokacije i pripremati se. Mi sami tražimo sponzore, ograničeni smo i tehnikom jer pazimo kolika je težina prtljage, a za pripremu često imamo tek pokoji uron. No, ipak ne idem nepripremljen, upoznajem se ranije s mogućim tamošnjim morskim svijetom, uvjetima ronjenja, ali treba dosta sreće s obzirom na to da Španjolac kad zaroni on zna unaprijed gdje je koji kamen i tko je pod tim kamenom – opisuje Andres uvjete pripremanja malih nacija i reprezentacija poput Hrvatske. U Meksiku je recimo Andres bio jedini predstavnik Hrvatske.
No, zato kad već ode na neke daleke lokacije, iskoristi ih nekad i kao godišnji odmor, poput lanjskog ronjenja koje je sa sinom Bornom obavio nakon prvenstva u Meksiku.
– To su mi bila možda i najljepša ronilačka iskustva u životu. Roniti na Yucatanu, u tim pećinama, cenotama, koje su šupljikave i imaju prekrasne igre svjetlosti, bilo je i jedno duhovno iskustvo. Pamtim i Crveno more kao prelijepo, šarenog podmorja i raznolikog morskog svijeta, Indonezija je bila prelijepa također. Ronili smo i s kitopsinama, to je isto prekrasno iskustvo mada ih je teško snimati jer rone u moru bogatom planktonom pa su uvjeti za fotografiranje loši – opisuje Andres svoja najljepša ronilačka iskustva.
Neugodnih, kaže, nije imao. Nije bilo susreta s opasnim morskim psima, na natjecanjima se biraju sigurne lokacije, no jednom se dobro isprepadao.
– Nakon prvenstva na Kubi imali smo slobodno ronjenje, i tako s fotoaparatom ronim, tražim motive, kad me netko pipka po ramenu. Okrenem se i vidim nikoga u blizini. Nastavim tražiti motive, kad me opet netko pipka, opet se okrenem i vidim nema nikoga. Već se zabrinem, no nema ništa. Opet krenem naprijed i opet me netko pipa i vidim napokon da se riba priljepuša zakačila za moja leđa. Zamijenila me s većom ribom, na kojima se inače one šlepaju. Malo smo se družili, no morao je u konačnici svatko svojim putem – uz smijeh kazuje Dalibor kojeg je fotografija od malih nogu privlačila, baš kao i ronjenje te je samo bilo pitanje vremena kada će te dvije strasti spojiti u jedno.
Još je u osnovnoj školi krenuo na fotosekciju, a roniti s bocom naučio je nakon fakulteta kada je slobodno vrijeme odlučio posvetiti podvodnoj fotografiji. Od tada svaki slobodni trenutak iskoristi za zarone.
– Nažalost, vremena previše nemam pa mi je u biti natjecanje izlika da idem roniti. Ali godišnji uvijek iskoristim za podvodnu fotografiju pa se turisti na Jadranu znaju čuditi što radi odrastao čovjek dva sata u plićaku s tim fotoaparatom. A ja dva sata lovim tu jednu ribicu koja zavodi ženke i sva je u prekrasnim bojama... – kazuje Andres, koji, unatoč sve očitijoj devastaciji Jadrana ističe Brijune, Kornate i jug Jadrana kao lijepe lokacije za podvodnu fotografiju.
No, uz more, fotografske motive traži i u rijekama te jezerima. Tu je vidljivost ipak dosta lošija, ali ima i tu omiljenu lokaciju.
– Volim rijeku Krupu kod Obrovca, pritoku Zrmanje. Kristalno je čista s prekrasnim okolišem. Tamo je užitak roniti i fotografirati – preporučuje Dalibor kojeg uskoro, već u rujnu, očekuje Prvenstvo Hrvatske u podvodnoj fotografiji koje će se ove godine održati u akvatoriju otoka Raba.
Fotografije Dalibora Andresa mogu se trenutačno vidjeti u Gradskom muzeju Sisak, no one su godinama vidljive i na pismima jer je Hrvatska pošta do sada izdala čak devet poštanskih maraka koje krase upravo Andresove fotografije snimljene u Jadranskom moru.
>> Uhvaćeno nadzornom kamerom: Nesmotrenost ih je koštala bolova
