Dvije razine ispita, stalne izmjene pravila, neujednačeni kriteriji za svaku generaciju koja izlazi na ispit i, doslovce, „figa u džepu“ većeg dijela akademske zajednice – sve su to problemi koji su konačno izašli na površinu na desetu godišnjicu provođenja državne mature.
Ispit koji gimnazijalcima znači kraj srednjoškolskog obrazovanja, a strukovnjacima priliku da nastave s akademskim obrazovanjem, u prvi je plan stavio poražavajuće neznanje učenika, stavljajući tako na stup srama 8800 maturanata koji na ovogodišnjoj maturi nisu prešli prag iz hrvatskog i matematike, eliminirajući pritom potpuno odgovornost kreatora obrazovnih politika. Treba li stoga ukinuti državnu maturu?
Odgovor je jednostavan – ne. Trebamo tražiti odgovornost nastavnika, odgovornost Nacionalnog centra za provedbu ispita državne mature, ministara, političara i rektora. Naime, državna matura kao projekt bila je i više nego jasna antikorupcijska mjera uvedena kako bi se spriječilo upisivanje na fakultete “preko veza”, značila je redukciju zarađivanja na prijamnim ispitima i priliku za vrednovanje kvalitete, ne učenika, nego srednjih škola. Jer u školama se učenici pripremaju za najvažniji ispit u procesu školovanja – a uspješnost učenika na takvom ispitu za sve buduće generacije trebala je biti referencija kvalitete obrazovanja.
>> Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista od ponedjeljka ili u našem e-izdanju
U novom broju donosimo i sljedeće teme:
>> Velika analiza svih poslova ministra državne imovine Gorana Marića
>> Gotovinini suborci: General je bio još hladniji i rezolutniji nego u filmu
>> Kolinda Grabar-Kitarović godinu poslije o finalu u Rusiji
>> Odlazak radnika stvara probleme koje treba odmah rješavati
Nikako, djecu očeva partije izuzeti od škole, a uspješnost vrednovati količinom lajkova na Instagramu. Za ostale, treba ostati.