Broj zaposlenih, taj ključni makroekonomski pokazatelj hrvatskog gospodarstva, stagnira, a nakon što je Vlada premijera Plenkovića već na samom početku mandata provela reformu poreza na dohodak, teško je vidjeti što bi drugo u Hrvatskoj moglo povećati broj zaposlenih. No, jedan prijedlog koji bi i u Hrvatskoj vrijedilo pažljivije razmotriti dolazi nam ovih dana iz Amerike.
Predsjednik SAD-a Donald Trump već se lani u izbornoj kampanji zalagao za snižavanje stope poreza na dobit, a ovih dana objavio je i svoj “porezni plan” u kojem je glavna stavka snižavanje opće stope poreza na dobit s 35 na samo 15 posto. Tim rezanjem poreza, “najvećim u američkoj povijesti”, predsjednik Donald Trump želi dati poticaj bržem rastu američkog gospodarstva, a ono što nas zanima jest bi li se snižavanjem stope poreza na dobit i u Hrvatskoj mogla povećati zaposlenost i aktualnom rastu BDP-a osigurati čvršći i dugotrajniji temelj.
Ekonomska povijest, naime, pokazala je da se jednokratnim snižavanjem stopa poreza na dohodak i dobit može postići povećanje zaposlenosti, premda neveliko i kratkotrajno. Manji porez na dobit ostavlja više novca poduzetnicima za produktivno investiranje i zapošljavanje u trenutku kad za njihovim proizvodima i uslugama raste potražnja, a to sada jest slučaj i u Americi i u Hrvatskoj. Snižavanje poreznih stopa, dakako, smanjuje porezne prihode države pa nije preporučljivo ako proračunski deficit raste, a lakše ga je provesti kada se deficit smanjuje, što se također sada u Hrvatskoj događa.
Zato su gotovo sve vodeće ekonomije svijeta, osim Francuske, od 2000. godine naovamo drastično snižavale stope poreza na dobit, kao da su se utrkivale: Njemačka s 42,5 na 16 posto, Japan s 30 na 28 posto, Irska s 24 na 12,5 posto. U Hrvatskoj se iz dobiti do tri milijuna kuna plaća 12 posto poreza, a iz više od tri milijuna kuna 18 posto. Ukupni prihod hrvatskog državnog proračuna od poreza na dobit relativno je malen, između 6,2 i 6,3 milijarde kuna, no i to je čak tri puta više od ukupnog poreza na dohodak.
Podsjetimo, Plenkovićeva je Vlada provela opsežnu reformu poreza na dohodak da bi u prvoj godini njezine primjene iz državne u privatnu potrošnju preusmjerila samo jednu milijardu kuna. Približno isto postiglo bi se snižavanjem stope poreza na dobit na oko 15 posto, a sa snižavanjem stope na irskih 12,5 posto za potrošnju, i to onu “zdraviju”, investicijsku potrošnju poduzeća, ostalo bi u prvoj godini oko dvije milijarde kuna.
No, propagandni bi učinak te makroekonomske mjere mogao biti daleko veći od financijskog. “Porezni plan” predsjednika Trumpa već se uspoređuje s onim koje je 1980-ih, premda u posve drukčijim okolnostima, proveo predsjednik Donald Reagan, i analogno “reaganomici” u ekonomsku povijest već ulazi kao “trumponomika”. I Hrvatskoj bi dobro došla neka “plenkonomika”, da se zemlja odmakne od personalnih previranja, a fokusira na poticanje i održavanje ekonomskog rasta, razvoja i zapošljavanja.
Al' nas ova tema, s kojom možemo trajno riješiti egzistenciju, zanima. Ni približno kao informacija je li saborski zastupnik izašao iz bolnice.