Zadnji dan ove godine bit će i zadnji dan rada posljednje kovnice novca u Skandinaviji: nakon Švedske i Norveške, i Danska je odlučila kovanje svojih novčića povjeriti Finskoj, javio je nedavno Bloomberg. Danska središnja banka prestala je tiskati i novčanice, ali za njih se ne žuri naći zamjensku tiskaru, novčanica ima puno više nego što joj treba.
U Skandinaviji, naime, gotov novac gotovo da se više i ne koristi. U Švedskoj ukupna vrijednost novčanica u optjecaju čini tek oko dva posto bruto domaćeg proizvoda. Prije samo 15 godina Danci su novčanicama i kovanicama obavljali 65 posto svih plaćanja, a lani tek jednu petinu.
Nekim dućanima dozvoljeno je odbiti gotovinu, a plaćanjem mobitelima, uvedenim prije samo tri godine, koristi se već polovica danskog pučanstva. Ali, nije u cijelom svijetu tako.
Vrijednost gotovine u optjecaju u Japanu doseže 20 posto BDP-a, u Indiji oko 12 posto, koliko i u Švicarskoj. U eurozoni i Rusiji novčanica i kovanica u optjecaju je relativno pet puta više nego u Švedskoj, a u Sjedinjenim Državama četiri puta više. Najbliža Skandinavcima kao “bezgotovinska zemlja” ili cashless society je Ujedinjeno Kraljevstvo.
Bezgotovinsko plaćanje ima očigledne prednosti: suzbija sivu ekonomiju i širi poreznu bazu, smanjuje opasnost od pljačke, čini maloprodaju jednostavnijom i bržom. Ali, donosi i nove troškove i nove strahove. Prisiljava ljude da bankama i kartičarskim kućama plaćaju naknade, izlaže ih opasnosti da im hakeri ukradu i zlorabe podatke pohranjene u kompjutorima.
Najviše strepnje izaziva spoznaja da s bezgotovinskim plaćanjem nestaje svaka privatnost. Čim potrošač prisloni svoju karticu na čitač u dućanu, svi koje to zanima - od prodavača, preko internetskog provajdera i kartičara, do ministarstva financija i policije – mogu saznati o njegovim prihodima, rashodima i navikama, pa čak i o zdravlju i intimi.
Zato nije neobično da bezgotovinsko plaćanje najbrže prodire u društva u kojima su siva ekonomija i porezna evazija općenito minimalni, a ljudi i s novcem i bez njega žive bez zavjesa na prozorima. A kako je u Hrvatskoj?
Izvanredan uvid u razvoj “bezgotovinskog društva” u Hrvatskoj pružaju HNB-ove publikacije. Iz Godišnjeg izvješća saznajemo da je u našoj zemlji na Staru godinu 2015. u optjecaju (izvan banaka) bilo gotovog novca u vrijednosti od 20,1 milijarde kuna.
To čini samo šest posto lanjskog hrvatskog BDP-a pa, ako je usporedivo s Bloombergovim podacima, Hrvatska je negdje između Engleske i Amerike, daleko naprednija i od Švicarske i od eurozone.
Ali, po bezgotovinskom plaćanju Hrvatska je još uvijek daleko od Skandinavaca. Dok Danci gotovinom podmiruju tek 20 posto svih plaćanja, u Hrvatskoj je 2015. od ukupnog broja izdanih računa novčanicama i kovanicama plaćeno njih 88,5.
No, kada se gleda vrijednost plaćenih računa, stvari već stoje drukčije: gotovim novcem plaćeno je 60,4 posto. A to govori da se i Hrvatska velikom brzinom pretvara u cashless society.
>> Smanjuje se broj traka za gotovinsko plaćanje na autocestama
