Zvat će ga „papa milosrđa“. Nakon jučerašnje vatikanske promocije knjige „Božje je ime milosrđe“ to će zacijelo biti nova „titula“ pape Franje, jer je, nakon službenog otvaranja Jubileja milosrđa, ovom knjigom posve otvorio vrata Kristovu milosrđu i ljubavi u današnjem svijetu.
– Nema situacija iz kojih ne možemo izaći, nismo osuđeni utopiti se u živomu pijesku, u kojemu, što se više mičeš, više toneš. Isus je tamo, sa svojom pruženom rukom, spremnom da nas uhvati i izvuče iz blata grijeha u koji smo upali. Samo trebamo posvijestiti svoje stanje, biti iskreni samima sebi, a ne lizati rane. Moliti milost da se priznamo grešnicima, odgovornima za to zlo. Što više priznamo svoju potrebu za milosrđem, što se više stidimo i ponizujemo, to brže bivamo preplavljeni njegovim zagrljajem Milosti. Isus nas čeka, pretječe nas, pruža nam ruku, strpljiv je s nama. Bog je vjeran – rekao je papa Franjo poznatom vatikanistu Andrei Tornielliju, koji je s njim napravio ovu knjigu-intervju, a koja je jučer u Rimu na svjetskoj premijeri predstavljena i na hrvatskom jeziku u nakladi Verbuma iz Splita.
Crkva nije carina
– To nije intervju, to je razgovor – kazao je šef ureda za tisak Svete Stolice otac Federico Lombardi predstavljajući knjigu „Božje ime je Milosrđe, koja je prevedena na 21 jezik, jer, papa Franjo je dao više intervjua novinarima, odgovorio na više novinarskih pitanja, ali ova knjiga je pravi razgovor i oslikava ključ njegova pontifikata. Govorio je ono što je proživio, što proživljava, što je njegov život i kakvim vidi život svih osoba. Knjiga je rijeka milosrđa, poplava milosrđa. Lombardi je kazao kako je papa Franjo, primivši predstavnike izdavača knjige, kazao da je milosrđe Božja osobna iskaznica.
– Milosrđe će uvijek biti veće od svakoga grijeha, nitko ne može postavljati granicu ljubavi Boga koji prašta. Ako ga samo pogledamo, ako samo podignemo pogled spušten na naše ja i naše rane te ako ostavimo barem jednu pukotinu za djelovanje Njegove Milosti, Isus čini čuda i s našim grijehom, s onim što jesmo, s našom ništavošću, s našom bijedom – tumači papa u knjizi, u kojoj, kako je rekao državni tajnik, kardinal Pietro Parolin, nećemo naći neku senzaciju, nešto novoga otkrivenoga iz Franjina života, već se njome ulazi u misterij milosrđa. Bog otvara vrata i ostavlja ih otvorenima, traži i najmanji otvor, dovoljna je samo pomisao čovjeka da učini korak prema Njemu, i On je odmah milostiv. Crkva nije carina! Parolin kaže kako je današnje čovječanstvo ranjeno, kako smo izgubili smisao za grijeh, ali još i više smisao da se podignemo. Često zaboravljamo da smo mnogo učinili u hodu da postanemo milosrdni. Smrtnu kaznu smo odbacili, a zatvorenicima pružamo mogućnost ponovnog ulaska u društvo. I to su znaci milosrđa.
Knjigu je kroz svoje svjedočenje, kako ga je približavanje Isusu izmijenilo, iznio jučer i mladi kineski zatvorenik, koji kaznu od 20 godina zatvora služi u zatvoru u Padovi, Zhang Agostino Jianqing (30), a još kao dječak je ne samo prkosio svima, već je počinio i kaznena djela, bio je nasilnik. Vjera ga je izmijenila.
Milosrđe nije sažaljenje
A o milosrđu, vjeri, Isusu, govorio je, na svoj način, komičar-glumac-redatelj-oskarovac Roberto Benigni. Najprije je ispričao kako je, kada su ga, kao i svu djecu, pitali što bi htio biti kada odraste, odgovarao – papa. Na to su se svi smijali i „onda sam shvatio da moram biti komičar“, kazao je Benigni, koji je jučer susreo papu Franju i zagrlio ga na svoj način, a što znači gotovo skočio nanj, jer ga obožava.
– Uporište Franjina pontifikata je milosrđe, koje se ne smije pobrkati sa sažaljenjem. Unutar milosrđa je radost – kazao je Benigni, a radost je velika tajna kršćanstva. Talijanski oskarovac kaže kako mu se najviše sviđa Evanđelje po Marku gdje se opisuje prvo Isusovo čudo, ono kada izliječi Petrovu punicu, koja im poslije pripremi jelo. Na našu molitvu, Bog nam šalje Isusa i mogli bismo kazati kako je Isus Božje „da“ našoj molitvi, objašnjava Benigni i naglašava kako je „život borba između ljubavi i neljubavi, a najvažniji izraz čovječnosti je poziv da se ljubi neprijatelja“.
Tko sam da sudim?
Zanimljivo je i njegovo mišljenje glede pitanja kamo nas vodi papa Franjo, kamo vodi Crkvu.
– Papa Franjo vodi Crkvu sa sobom prema kršćanstvu, usred boli koja vlada u svijetu traži milosrđe. U neprepoznatljivom svijetu, koji želi strašiti i živi u strahu i osudi, Franjo odgovara milosrđem“, objasnio je Benigni svoje viđenje Franjina poslanja, te citira papine riječi: Svaki čin ljubavi, milosrđa, uskrsnuće je, a svaki čin pohlepe je smrt. Na koncu je Benigni pročitao neke papine rečenice iz knjige o grijehu i pokajanju, te o razlici između grijeha i korupcije. Franjo stvara i razliku između grešnika i korumpiranog i kaže kako je „korupcija grijeh koji umjesto da se kao takav prizna i postane se poniznim, podiže se na sustav, postaje mentalno odijelo, način života“. Grešnik se pokaje, može ponovno pasti u grijeh i ponovno se pokajati i pitati za oprost, ali osjeća potrebu za milosrđem.
– Onaj koji je korumpiran je onaj koji počini grijeh i ne kaje se, onaj koji griješi i pravi se da je kršćanin, svojim dvostrukim životom čini skandal – citirao je Benigni papu Franju.
U knjizi se nalazi i delikatna tema o homoseksualizmu, s kojom je papa svojedobno na noge podigao cijeli svijet, pa ga je novinar Tornielli pitao da je dodatno obrazloži.
– Tom prigodom sam rekao: ako je neka osoba gay, traži Gospodina i ima dobru volju, tko sam ja da joj sudim? Po sjećanju sam parafrazirao Katehizam Katoličke crkve gdje se kaže da s tim osobama treba postupati s obzirnošću i da ih se ne smije marginalizirati. Poglavito mi je drago da se govori o ‘homoseksualnim osobama’: tu je najprije osoba, u svojoj cjelovitosti i dostojanstvu. A osobu ne određuje samo njezina spolna sklonost: nemojmo zaboraviti da smo svi stvorenja koja Bog ljubi, primatelji njegove neizmjerne ljubavi. Drago mi je da homoseksualne osobe dolaze na ispovijed, da ostanu blizu Gospodinu, da se možemo zajedno moliti. Možeš im savjetovati molitvu, dobru volju, pokazati im put, pratiti ih – rekao je papa.
Isus je radi bolesnih
Papa kaže kako milosrđe etimološki znači „otvoriti srce bijednome“.
– Odmah dolazimo do Gospodina: milosrđe je božanski stav koji grli, to je sebedarje Boga koji prihvaća, koji se prigiba i oprašta. Isus je rekao da nije došao radi pravednika, nego radi grešnika. Nije došao radi zdravih, kojima ne treba liječnik, nego radi bolesnih. Zato se može reći da je milosrđe osobna iskaznica našega Boga. Boga milosrđa, milosrdnoga Boga – protumačio je papa Franjo, poručivši svećenicima da ispovjedaonica ne smije biti „soba za mučenje“, da paze da ne pretjeraju u znatiželji, posebno na području spolnosti.
– Dobro je da se onaj tko se ispovijeda zbog grijeha stidi: stid je milost koju treba moliti, on je dobar, pozitivan čimbenik, jer nas čini poniznima. Ali u razgovoru s ispovjednikom treba postojati prilika da nas se sasluša, a ne da nas se ispituje – kaže papa, poručujući „besplatno smo primili, besplatno dajmo: pozvani smo služiti Isusu raspetome u svakoj marginaliziranoj osobi, dodirnuti Kristovo tijelo u onome tko je isključen, gladan, žedan, gol, utamničen, bolestan, nezaposlen, progonjen, izbjeglica“.
– Tu nalazimo našega Boga, tu dotičemo Gospodina – poručuje „milosrdni papa“.
>> Papa Franjo: Na ulasku u zatvor se uvijek pitam – zašto su oni tu, a ne ja?
Mala napomena : najljepse i najskuplje gradjevine u Parizu (gradjevine i imanja u francuskoj provinciji takodjer) su u vlasnistvu Vatikana. Kako stoji po tom pitanju u drugim europskim drzavama i u svijetu? Sigurno ista stvar.