Da je najbolji litavski dječji pisac Kestutis Kasparavičius mogao ponoviti svoj lanjski posjet ivanečkoj Gradskoj knjižnici i vidjeti atmosferu u kojoj je predstavljena njegova nova slikovnica, nema sumnje da bi mu ivanečka publika – s kojom se lani sprijateljio – postala još draža. Pobrinula se za to prof. Mirjana Bračko, bivša lektorica u Vilniusu, koja je, nakon njegovih "Budalastih priča" i "Kratkih priča", s litavskog na hrvatski jezik prevela i njegovu treću knjigu, "Bijeli slon". Valja tomu dodati i podatak da ova svjetska putnica (radila je kao prevoditeljica u Rusiji i Turkmenistanu i kao lektorica hrvatskoga jezika u Kijevu, Lyonu i Vilniusu), za Litavsku enciklopediju piše članke o hrvatskim književnicima, član je tamošnjeg Društva književnih prevoditelja, a za svoje prijevode u Litvi je nagrađena najvišom prevoditeljskom nagradom Sv. Jeronima.
– Zahvaljujući toj ivanečkoj "vezi“, odličnim tekstovima i prijevodima prof. Bračko, i naša publika ima priliku uživati u sjajnim litavskim pričama, koje je odlično prihvatila. Ona je najzaslužnija za otvaranje kulturne Hrvatske s Litvom. Za prijevode i izdanja slikovnica dobili smo i potporu Europske komisije, pa ćemo u iduće dvije godine izdati još nekoliko brojeva – izjavila je Saša Krnic, direktorica nakladnika, zagrebačke Ibis grafike. Ulomke iz Bijelog slona publici je potom čitala prof. Marina Grudenić, ravnateljica knjižnice.
Prof. Bračko prethodno je posjetitelje na zanimljiv način provela kroz povijest Litve, njenu glazbu i legende, ali povijesne veze s našom zemljom. Prikazala je i film o toj dalekoj baltičkoj zemlji, izložila mnoštvo fotografija, a posebno zanimljiv bio je domjenak na kojemu su gosti mogli kušati nesvakidašnje litavske specijalitete – rakiju žalgiris koja ima čak 75 posto alkohola(!), sir đugas i slasticu skrusdelines (mravinjak). Zbog svega toga i ne čudi da se Ivančani diče što baš oni u Hrvatskoj – barem tako smatraju – ipak prednjače u poznavanju litavske kulture.
