Jučer je navršila prva obljetnica smrti velikog pape Ivana Pavla II. Od dolaska na Petrovu Stolicu pokazao je da ga zanima cijeli svijet. Ubrzo su svi narodi i svi ljudi na cijeloj kugli postali njegovi sugovornici. U prvoj polovici svog papinskog služenja trudio se približiti ljude i narode bez obzira kojem su bloku pripadali.
Nakon promjena u svijetu devedesetih godina neumorno se zalagao zaštititi male narode, kulture, posebnosti i svakog pojedinca u svijetu globalizacije. Bio je čovjek ekumenizma i dijaloga, neumoran u uspostavljanju mira među narodima. Nije prestao isticati do zadnjeg časa svoga života važnost ljudskog života i čovjekovo dostojanstvo od začeća do prirodne smrti.
Ivan Pavao II. bio je veliki prijatelj svih naroda i svih ljudi u Bosni i Hercegovini. Nebrojno se puta zalagao za zaustavljanje rata i za pravedni mir u BiH. Pozivao je: “Molimo nadalje za pučanstvo Bosne i Hercegovine, čije su mi patnje ovih dana stalno blizu duše”.
Na svojim putovanjima nije zaboravljao naše krajeve: “Iz ovog mjesta, relativno blizog Bosni i Hercegovini, ne mogu a da ne upravim misao na tragično stanje u kojem se već predugo nalazi tamošnje izmučeno pučanstvo. ... Ponavljam svoj apel onima koji imaju javne odgovornosti da učine sve što je moguće da vrate u tu dragu zemlju temeljno dobro mira.” Dvaput je posjetio Bosnu i Hercegovinu.
U svome govoru na Generalnoj skupštini u New Yorku prigodom 50. obljetnice utemeljenja OUN-a spomenuo je patnje stanovnitva Bosne i Hercegovine. Pozvao je ljude da uče živjeti s različitostima. Papa je u svojim porukama i govorima upućenim narodima i stanovnicima BiH zacrtao put kako bi mozaik suživota u BiH bio primjer i dar svijetu kako se osigurava svakoj osobi, manjinama i narodima politički, nacionalni, kulturni i vjerski identitet.
Prolazeći BiH i slušajući različite osobe, čini mi se da još nismo dobro otvorili ni uho, a kamo li svoja srca porukama tog velikog prijatelja svih ljudi u BiH!
