Opće je mišljenje da je Boži Petrovu trebalo previše vremena da izabere partnera s kojim će provesti famozne reforme. Nepravedno je oštrica kritike uperena samo prema novoj političkoj zvijezdi iz Metkovića, dok su od medijskog seciranja neopravdano izuzete dvije najveće stranke koje su u ovih 25 godina dovele Hrvatsku na rub provalije. Realno, Božo Petrov i nije imao neki izbor. Domoljubna koalicija Tomislava Karamarka i Hrvatska raste Zoran Milanovića imaju puno mana i tek poneku vrlinu. Zahvaljujući njima Hrvatska je teški bolesnik na aparatima kojeg će teško spasiti šok-terapija budućeg premijera Tihomira Oreškovića. Petrov nikako nije bio u poziciji ljepotice koja je mogla birati princa s kojim je čeka dug i sretan život u bogatom kraljevstvu. Prije bi se moglo reći da je bio prisiljen izabrati "ružnu žabu" s kojom će mu život, barem u ovome trenutku, biti manje nepodnošljiv.
Iako je Milanovićeva vlada podigla standarde u odnosu na korumpiranu vladu Ive Sanadera i bezidejnu vladavinu Jadranke Kosor, to ni izbliza nije dovoljno da premijer u odlasku dobije prolaznu ocjenu. Došao je nepripremljen na vlast sa svojim "dječjim vrtićem", ali, što je još gore, nije pokazao dovoljno hrabrosti da se suoči s krizom. Prve tri godine svog mandata Milanović je bio u ulozi promatrača iz mondenog zagrebačkog restorana, a ne lider koji je spreman donositi nepopularne mjere. Samo ideološki ostrašćen promatrač koji je izgubio svaki osjećaj za objektivnost neće priznati da je SDP-ova vlada poštenija od svoje prethodnice, ali to ne znači da nije bilo velikih propusta.
Neka ministarstva i agencije radile su kao da im je šef Ivo Sanader, a o tome će, sada kada više nema izravne političke zaštite, valjda nešto reći i USKOK. Božo Petrov mogao je birati između nesposobnog SDP-a i još uvijek nedovoljno reformiranog HDZ-a u kojemu ima nedopustivo puno kadrova koji su vjerno služili "svemogućem ćaći". Karamarko je u Sabor doveo previše političara koji simboliziraju stari i korumpirani HDZ. Sasvim je legitimno pitanje hoće li dolazak na vlast iskoristiti kako bi od progona zaštitio neke članove, velike donatore i prijatelje HDZ-a, ali i koalicijske partnere koji su bili presudni za formiranje saborske većine.
U inauguracijskom govoru novi predsjednik Sabora Željko Reiner uopće nije spomenuo borbu protiv korupcije. Nisam primijetio da o tome nešto posebno govori ni Tomislav Karamarko. Uostalom, on je na izbornoj listi bio u društvu s Božidarom Kalmetom i Josipom Rimac koji po kriterijima Mosta ne mogu biti ministri.
Nadam se da Most neće pristati na kolektivnu političku amneziju koja zapravo legalizira poznatu izreku: "Tko je jamio, jamio". Ako Božo Petrov želi borbu protiv korupcije, onda će inzistirati da na čelo Ministarstva unutarnjih poslova dođe netko iz Mosta. Gole reforme bez borbe protiv korupcije i kriminala samo su ljepši naziv za legalizaciju onoga što je nezakonito stečeno u divljoj tranziciji.
>> Nažalost, Milanović je spreman i lagati da ostane na vlasti
>> Neka narod presiječe gordijski čvor na ponovljenim izborima
Ćuriću da nisi kako ti kažeš među ostrašćenim navijačima Sdp primjetio bi kako je za vrijeme izborne kampanje Karamarko nebrojeno puta ponovio da u ovoj državi neće biti nedodirljivih.a to se posebno odnosilo na članove Hdz.nebrojeno puta svima je poručioo ako misle da će imati zaštitu ili se dokopati bilo čega zato što imaju iskaznicu Hdz najbolje im je da napuste stranku.neka Cvitan i USKOK pokažu da po kriminalu ne štede niti koga,neka isprazne sve ladice koje su po političkom diktatu otvarali i zatvarali.neka procesuiraju svakoga u ovoj državi tko je to zaslužio,ali zato što je stvarno zaslužio a ne zato što pripada ovoj ili onoj opciji.građani RH moraju biti svi jednaki pred zakonom bez obzira na količinu novca koji posjeduju ili društveni ugled.dakle da ti ponovim riječi Karamarka:nema nedodirljivih i nema svetih krava.sada neka policija i odvjetništvo postupaju po tome.