Kao što smo mogli očekivati, katastrofična kampanja ugostitelja upalila je, Vlada će im ponovno prepoloviti stopu PDV-a, s 25 na 13 posto. Kao što smo pretpostavljali, građani ni ovaj put nisu dobili ništa, jer zbog smanjenja PDV-a za samo jedan postotak neće pojeftiniti nijedan proizvod iz potrošačke košarice. Ni poslodavci i radnici nisu se baš usrećili, jer od tri milijarde kuna poreznih rasterećenja, njima ovaj put idu samo mrvice. Oko dvije milijarde kroz smanjenje PDV-a ostavlja se u rukama trgovaca.
Ne treba, naravno, prezrivo otpuhivati, jer, kad se zbroje četiri kruga, ukupan iznos penje se na 10 12 milijardi kuna. Za ograničene mogućnosti države koja nakon osam godina recesije doživljava tek petu godinu ne baš dramatičnog gospodarskog oporavka, to je itekako veliki napor. No, ipak, temeljni problem Zdravka Marića ostaje što, iako je unaprijeđen u potpredsjednika vlade, i dalje nema podršku za “cjelovitu poreznu reformu” kakvu je najavljivao u mandatu Tihomira Oreškovića, a zatim Plenković posvojio taj već okljaštreni projekt.
Očekivati da će se nešto dramatično promijeniti isključivo mjerama iz djelokruga ministarstva financija jest, naravno neozbiljno, jer bilo kakva “cjelovita” reforma morala bi biti projekt cijele vlade, kad bismo imali takvu vladu koja ne bi bila ranjiva raznim ucjenama javnih i tajnih koalicijskih partnera i lobija.
Ova vlada jest već više puta podizala minimalnu plaću, no to i dalje ostaje jedina konkretna mjera kojom se većini građana Hrvatske može podići plaća. Već dosadno Marićevo objašnjenje da je 1,8 milijuna građana izvan poreznih škara zapravo je skandalozno ponavljanje činjenice koja uz broj blokiranih najbolje pokazuje koliki udio stanovnika je zapravo na rubu siromaštva. Nema zapravo alternative, koliko god to bilo teško poslodavcima, minimalne plaće moraju se nastaviti podizati, s istovremenim spuštanjem poreznog praga, kako bi se zaposleni pomalo vraćali u dohvat poreznih škara.
Lokalnoj samoupravnoj hidri treba ostaviti porez na nekretnine, ali isto tako odmah početi rezati njene nabujale krakove te ukinuti sve one kvaziopćine i kvazigradove koji nemaju prihoda niti za preživljavanje, onemogućiti da taj novac nastavi odlaziti u vjetar, usmjeriti ga u brzu i efikasnu samoupravu na usluzi građanima i poduzetnicima. Bez temeljite reforme mirovinskog i zdravstvenog sustava te reforme državne uprave i samouprave nema prave porezne reforme. Nažalost, zbog interesa vladajućih kojima je to mehanizam korumpiranja njihovog biračkog tijela te interesnih skupina koje imaju svoj ucjenjivački potencijal u vladi, od tih temeljaca “cjelovite porezne reforme” nema ni C.
Tu dolazimo do posve iracionalnog dijela ovog kruga “porezne reforme”. Smanjenje PDV-a za samo jedan postotak, pa to je valjda i kumicama jasno, nijednom Hrvatu neće ostaviti ni lipu u novčaniku za krišku crnog kruha više. Jedinu korist imat će trgovci, koji će ukupni pozitivni efekt zadržati za sebe.
Jesu li cijene u hrvatskim restoranima bile niže kad im je PDV bio 13 posto, hoće li sada pojeftiniti kad im je ponovno srezan za čak 12 postotaka? Naravno da nije, sigurno da neće.
Otkud onda nekom ideja da opću stopu smanjuje za samo jedan postotak? Teško je zamisliti da je vlada baš tako čvrsto u rukama trgovačkog lobija, prije će biti da je odgovor najprostiji mogući - u egu onih koji drže uzde vlasti. Plenković je obećao smanjenje PDV-a i Plenković će smanjenje PDV-a i isporučiti!
Jedan od glavnih protureferendumskih argumenata ministra Pavića bio je da bi ukidanje produljenja rada do 67. godine života u dva desetljeća sustav stajalo nekih 40 milijardi kuna. No, ovakvim rezanjem PDV-a 40 milijardi se poklanja trgovcima i to - čini se - u vladi baš nikome ne smeta.
Naravno, ne kažem da bi te milijarde trebale ići izravno za krpanje proračuna. No, svakako bi bilo korisnije njima poticati nova radna mjesta i povećanje plaća. I pričekati dok ne budemo mogli PDV smanjiti za barem 2-3 postotka.
I onda naravno da se moraju izmišljati surogati održivih poticajnih mjera! Slučajno ili ne, ideja o olakšicama za mlađe od 25 pojavila se iz vedrog neba dva dana nakon što su sličnu mjeru uveli Poljaci, a nekoliko dana nakon što se Plenković vratio iz posjeta Poljskoj. Instant copy-paste. PR-ovska mjera, jer očito je trebalo barem na papiru dati nešto i izravno radnicima, a ne samo poslodavcima. Dakle, mjera koja dobro zvuči, neće mnogo koštati, a njezine rezultate u ovom mandatu vlade neće biti moguće provjeriti. Pa kud ćeš bolje.
