Mogu otkriti da već iduće godine smanjujemo stopu PDV-a za jedan posto, a do kraja mandata cilj nam je da PDV bude 23 posto. Tako je zborio tada još samo novopečeni šef HDZ-a Andrej Plenković, krajem srpnja 2016. godine, kad je u eter bacao svakakva predizborna obećanja HDZ-a.
Kao i mnogo puta dosad, obećanja su ostala ludom radovanja! Plenković je, kao i mnogo puta mnogi prije njega, i ne samo iz HDZ-a, pogazio predizborno obećanje, sam sebi doslovce pljunuo u lice, ali naučili smo da su naši političari bez obraza!
Jer da je ispunio predizborno obećanje, onda bismo u 2018. godinu ušli sa stopom PDV-a od 24 posto. Jer u nastavku tog obećanja bilo je da će u prvoj godini mandata smanjiti stopu PDV-a za jedan posto, a do kraja mandata za još jedan posto. No od svega toga ništa.
Štoviše, Plenković se samo sve više bahati, pa je takav bio i njegov bahati i šeretski odgovor u Saboru ovih dana kad je na pitanje oporbe hoće li smanjiti PDV, onako svisoka, kako on to zna, odgovorio: „Da!“ I odmah dometnuo: „Što ćemo sad?“. No nigdje odgovora kad će to biti, a ponajmanje odgovora zašto to već nije učinjeno kad je obećano. Njegov je odgovor, zapravo, u stilu “država, to sam ja, i tko mi što može?”. Kao što je i HDZ sebe poistovjetio s državom!
Ministar financija Zdravko Marić papagajski pak samo ponavlja Plenkovićevo obećanje, uz napomenu da će ova godina njemu i vladajućima biti za intenzivno promišljanje o PDV-u! Blago nama, oni čak i promišljaju o tome!
Možda nešto ipak bude do kraja mandata, kakve su i neslužbene najave, možda 2020., kad će biti novi redovni izbori, pa birače ovce treba opet nekim darom namamiti u vlastiti birački tor.
Ovo sprdanje vladajućih sa smanjivanjem PDV-a dovoljno govori kakva smo sprdnja od države! Prvo zato što investitori jako prate što se zbiva u pojedinoj državi i kakva se porezna politika vodi, a Hrvatsku se godinama upozorava na nekonzistentnu poreznu politiku i na stalne promjene propisa, pa tako i na stalna lutanja politike. I drugo, ovo je još jedna politička prijevara! Kako će gospodarstvo rasti i raditi uz takve političke manipulacije i krajnju neodgovornost? Kako takvom politikom pridobiti investitore? A mediji su se uhvatili Plenkovićeva šeretskog odgovora u Saboru pa Marićeva nastavka manipuliranja javnošću. I nikome ništa! Nigdje nikakve odgovornosti! Još ako se zna da Hrvatska ima jednu od najviših stopa PDV-a u Europi... Ali treba hraniti gladnu i veliku državu, koja je sve proždrljivija i veća! Ili, ako okrenemo ploču, Hrvatska zapravo ima konstantnu poreznu politiku. Ona se temelji na krpanju rupa neobuzdane proračunske potrošnje, uz konstantno kočenje gospodarstva u punjenju proračuna!
Da je tome tako, govori stalno bujanje države, bujanje državne administracije, bujanje novozaposlenih, i to u prvom redu podobnih, dok stručni bez političke i druge pozadine ne mogu proći, njih se elegantno majmunski izigra i izbaci iz igre.
Ministarstva i ostali stalno novozapošljavaju, ali ne samo zato što odlaze ljudi, nego zato što se izmišljaju nova radna mjesta. Jedna od najnovijih izmišljotina je i ona da se treba zapošljavati ljudstvo zbog povećanih poslova s EU. Ma dajte, molim vas, a što je s onima prekobrojnima i mnogim neradnicima u državnom sustavu? Njih se ne može iskoristiti, mobilizirati? Koliko je njih u sustavu koji ne rade gotovo ništa, ne danima, nego godinama, a za to uzimaju velike plaće?! Za sve njih državi treba PDV, da se svi oni i novozaposleni namire, da država može isplatiti financijska obećanja, zapravo dalje debelo korumpirati biračko tijelo i tako što mirnije dočekati izbore, pa tu korupciju dobro naplatiti glasovima na izborima.
Kad bi politika bila vjerodostojna, kad bi HDZ bio vjerodostojan, onda bi prema biračima i javnosti imali odgovornost obrazložiti zašto nisu ispunili obećanje, koji su razlozi, pa i ispričati se i konkretno razložiti što, kad i kako misle napraviti. No kad u Hrvatskoj imamo neodgovorne političare i stranke, neodgovornu politiku, kad imamo debelo ukorijenjenu političku korupciju, kad imamo birače ovce, onda nema nikakve odgovornosti prema nikome, nego svatko radi kako hoće i što može. I tako vladajući misle potaknuti gospodarstvo i investicije? Tako misle zadržati mlade i stručne, ili ih vratiti, dovesti nove? Sve je to samo stihija, neodgovornost, sve samo za vlast, a od vjerodostojnog ni početnog slova! Čekamo 2020. godinu!
Hm, što sad? Pa obećanje je ludom radovanje.Znači da je i Vlada pametna jer ništa ne obećava, a i mi građani smo pametni, jer ne vjerujemo obećanjima. Dakle, mi smo jedna lijepa simbioza između raka i moruzgve. Vlada nam sjedi na grbači i ubaci nam tu i tamo kakvog planktona da preživimo, a mi građani fino ko pravi rak, hodamo natraške i pjevamo pjesmice o ustašama i partizanima. Jedina je nevolja u toj idili što ponestaje tuđih reprogramiranih novaca.