Kanonik mons. Vladimir Zagorac nedavno je objavio knjižicu svojih
memoara koji su uzbunili Katoličku crkvu u Hrvatskoj. To
više što je Vladimir Zagorac umirovljeni profesor
Katoličkog bogoslovnog fakulteta i kanonik, što zapravo
znači da je jedan od bližih suradnika kardinala Josipa Bozanića.
Ovo je prvi put da visokopozicionirani svećenik govori o seksualnim
sklonostima svećenika, njihovim ljubavnim aferama i nepriznatoj djeci,
iznevjerenim idealima, ali i o borbi za pozicije, moć i utjecaj u
crkvenoj hijerarhiji. Memoari Vladimira Zagorca obiluju
šokantnim tvrdnjama, pa tako kanonik, među ostalim, ističe
kako je na Kaptolu postojala grupa svećenika koje su ostali svećenici
sumnjičili za homoseksualnost.
Zagorac navodi da je ta skupina svećenika imala velik utjecaj na
kadrovsku politiku na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, ali i na
razmještaj svećenika unutar Zagrebačke nadbiskupije.
VL: U svojim memoarima
spominjete i homoseksualni lobi na Kaptolu.
ZAGORAC: Svećenici koji su se držali skupa imali su velik
utjecaj i mi smo ih, više u šali, zvali pederima.
To sam osjetio jer su se bili urotili i protiv mene. No, i danas se ne
bih mogao zakleti da su zbilja bili takvi ljudi.
VL: Koliko se o tome
priča u Katoličkoj crkvi? Koliko je to rašireno? Kakav je
stav Crkve prema svećenicima koji imaju homoseksualne sklonosti?
ZAGORAC: To se kod nas smatra grijehom. Isključuju se iz
svećenstva oni za koje se dozna da se time bave.
Čudne sklonosti
VL: Javna je tajna da
neki svećenici imaju ljubavnice, a neki čak i djecu, te da je Crkva
prema tome blagonaklona. Navodno se čak i brine za izvanbračnu djecu.
ZAGORAC: To je čisto iz solidarnosti. Ako se nekome dogodi da
zaglibi i ima dijete, onda mora to dijete uzdržavati. Crkva mu to
nekako progleda kroz prste pa kaže: kada već imaš dijete,
pobrini se za njega. I možeš dalje raditi.
VL: Biti svećenik?
ZAGORAC: Da.
VL: I kako se u praksi
uzdržava dijete. Svećenik tajno donosi novac?
ZAGORAC: Ne baš tajno. On se, doduše,
nigdje ne zapiše kao naravni otac, ali već nađe načina kako
da uzdržava dijete. Toga ima vrlo malo. Ali ima.
VL: Kako biste ocijenili
svećenike na Kaptolu? Jesu li prosjek Katoličke crkve ili ima
odstupanja kad je riječ o ćudorednom životu?
ZAGORAC: Teško je to reći. Svakako je velik dio
svećenstva ćudoredan, ali ima pojedinaca koji ne kotiraju tako visoko.
VL: Mogu li se uspinjati
na crkvenoj hijerarhiji oni koji ne kotiraju dobro?
ZAGORAC: Oni koji dođu na Kaptol već su postigli vrhunac.
VL: Možete li nam
objasniti kada počnu razvratno živjeti. Prije nego što dođu
na Kaptol ili tek kada izgrade karijeru?
ZAGORAC: Tko to zna.
VL: U svojoj knjizi
iznijeli ste mnogo zanimljivosti za koje, moram priznati, nije
uobičajeno da ih piše svećenik. Jeste li imali neugodnosti,
nekih problema?
ZAGORAC: Htio sam dati Glasu Koncila da tiska knjigu koja je
u prvoj verziji bila malo detaljnija. Oni su mi obećali da će biti
izdavač. Međutim, kada su je pročitali, uplašili su se i
rekli da oni to ipak ne bi. Rekli su da bi im to moglo
škoditi.
VL: Koje je bilo
objašnjenje? Da ima previše pikanterija?
ZAGORAC: Da bi se to moglo shvatiti kao naše
unutarnje razračunavanje.
VL: Koji su bili
vaši motivi kada ste odlučili objaviti memoare?
Uplašeni izdavači
ZAGORAC: Htio sam napisati paradigmu života jednoga svećenika
u okolnostima kroz koje sam prošao. Ovo nije samo moja
sudbina. Htio sam ostaviti jedan spomenik za povijest. To sam dao
štampati privatno i to samo 200 primjeraka.
VL: Je li intervenirao
kardinal Bozanić ili pak neki njegovi suradnici?
ZAGORAC: Ne, nisu.
VL: Ali vrlo ste kritični
prema kardinalu Bozaniću.
ZAGORAC: Jesam.
VL: Koje su tri najveće
mane kardinala Bozanića? Je li možda neodlučan?
ZAGORAC: Ne, možda je i previše odlučan. U knjizi
mu zamjeram nekoliko stvari. Prvo, nije ga najbolje primilo svećenstvo
Zagrebačke nadbiskupije jer kada je došao za nadbiskupa,
opće raspoloženje moglo se sažeti u pitanju: zar od 400 svećenika
Zagrebačke nadbiskupije nijedan nije mogao preuzeti tu službu. Drugo,
on možda nema širinu za sve ovo. Treće, u malim sredinama,
iz koje dolazi Bozanić, dolazi do izražaja apsolutistička vlast. Tako
su Bozanić, a i njegov predčasnik u Krčkoj biskupiji, obično odlazili u
inozemstvo kada bi podijelili dekrete o tome gdje neki svećenik mora
ići, pa se nitko nije mogao žaliti na odluke.
VL: Znači, nije za timski
rad?
ZAGORAC: Nije.
VL: Zašto je
kardinal takav?
ZAGORAC: Teško je reći.
VL: U knjizi spominjete i
neke financijske posudbe Nadbiskupiji.
ZAGORAC: Kanonici su od države dobili neke novce kao
odštetu jer nam država nije mogla vratiti imovinu. Novac smo
držali u banci dok Nadbiskupija preko generalnog vikara mons.
Stankovića nije tražila da joj ga posudimo. Tim novcem kupili su hotel
Kaj u Mariji Bistrici.
Bozanićeve posudba
VL: O koliko je novca
riječ?
ZAGORAC: O deset milijuna kuna. Godine prolaze, a
Nadbiskupija ne vraća posuđeno. Kardinal Bozanić nam je oduzeo i dvije
kurije, koje je trebao vratiti, a nije. To nije korektno.
VL: Može li vam se
što dogoditi zbog objavljivanja knjige?
ZAGORAC: Meni se ne može ništa dogoditi. Ja sam na
početku knjige naglasio da su izneseni moji stavovi i moja
mišljenja te da dopuštam da drugi imaju drugačija
mišljenja.
VL: U memoarima
spominjete Udbu i Teološko društvo
Kršćanska sadašnjost te ih, na neki način,
povezujete.
ZAGORAC: Članovi tog udruženja nisu uživali naročit ugled ni
kod vjernika ni kod svećenika. Mene je kroz čitav svećenički život
progonila Udba, a htjeli su me uvući i u to svećeničko udruženje.
VL: Kakav je bio stav
kardinala Kuharića o udruženju?
ZAGORAC: Bio je apsolutno protiv udruženja. On je, međutim,
bio dobar čovjek pa onima koji su bili u udruženju nije ničim
naškodio. Kuharić ih je podnosio. Teološko
udruženje Kršćanska sadašnjost, što
treba razlikovati od izdavačke kuće Kršćanska
sadašnjost koja je bila korisna, surađivalo je na neki način
s Udbom.
VL: Surađivalo je s Udbom?
ZAGORAC: Da.
VL: Možete li to malo
objasniti?
ZAGORAC: Udbaši koji su ispitivali i maltretirali
svećenike nisu bili dovoljno informirani o teologiji. Onda su zamolili
ove iz udruženja da njima, tim udbašima, održe tečajeve o
teologiji. Međutim, udbaše nije zanimala vjera, nisu se oni
htjeli obratiti na vjeru. Oni su se htjeli potkovati da mogu bolje
raditi protiv Crkve i vjere.
VL: Tko je bio na čelu
Teološkog udruženja Kršćanska
sadašnjost?
ZAGORAC: Tomislav Janko Šagi Bunić, a tu su bili i
Bonaventura Duda te Josip Turčinović.
VL: Vi zapravo hoćete
reći da su Šagi, Duda i Turčinović bili suradnici Udbe?
ZAGORAC: Da. Ja sam u to uvjeren. Suradnja s Udbom bila je
jedina svrha toga udruženja.
VL: Je li suradnja bila
možda i ozbiljnija? Primjerice, jesu li neki svećenici pratili svoje
kolege te o tome izvještavali Udbu? Dakle, klasična suradnja.
ZAGORAC: To je teško reći.
Moj kolega svećenik ima dijete
VL: Vi na Kaptolu znate
za neke koji imaju djecu?
ZAGORAC: Za jednog kolegu govore da ima dijete?
VL: On je kanonik ili
prebendar?
ZAGORAC: Prebendar.
VL: Znaju li za to
kardinal i biskupi?
ZAGORAC: Znaju. Kada se dozna da svećenik ima vezu i dijete,
obično ga biskup pozove te ga pita što će učiniti. Hoće li
ići van ili ostati.
VL: Znači, ne isključuje
se automatski iz svećenstva?
ZAGORAC: Ne. Ali bilo bi opasno kada bi žena i dijete
stanovali kod svećenika. Onda bi to bila, što mi kažemo,
sablazan.
