Nedjelja 3. ožujka
Umirovljeni generali Hrvatske vojske ponovno “ratuju”. No lako im je kad nema Mesića. Prije desetak godina dvanaestoricu je umirovio zbog otvorenog pisma javnosti, a tko zna, možda bi poslije mišljenja - o unutarnjoj agresiji, ćirilici u Vukovaru, uništavanju obavještajnog sustava od 2000., oružju za Siriju i otrovanom mlijeku kao specijalnom ratu, itd. – što su ih sada iznijeli na skupu Generalskoga zbora u njemu proradio i hapsitelj iz vremena Deklaracije o jeziku. Jer u usporedbi s tim mišljenjima njihovo “kobno” pismo bilo je dječja pjesmica. Još jednom sam ga pročitao i još jednom se uvjerio da – uz obranu časti Domovinskoga rata, njegovih sudionika i patriotizma – u njemu nije bilo ama baš ništa pučističko. Mesić ih je umirovio jer su mu i generali i Domovinski rat bili strani. Da je uspio njegov udar u Saboru 1994. godine, glavne akcije u tom ratu, Oluje, ne bi ni bilo. Tako bi se ostvario naum JNA, za čiju je Kontraobavještajnu službu, KOS, kako piše Ivan Aralica u svojoj najnovijoj knjizi “Mentalni komunist”, Stjepan Mesić radio cijelo vrijeme dok je obnašao dužnosti u Tuđmanovoj vlasti! Postoji li uopće država u povijesti u kojoj je poslije oslobodilačkoga rata za predsjednika izabran agent agresorske tajne službe!? Mesićem i danas kao batinom maše ministar branitelja Matić Fred, koji generale pita – a gdje ste bili posljednjih 20 godina? Pa među ostalim bili su u ratu, iz kojega je, kako svjedoči prvi zapovjednik obrane Borova naselja i Trpinjske ceste Vinko Mažar, nasilno mobilizirani sadašnji ministar dvaput bježao. Sama činjenica da se njihovim istupima prije i sada najviše protive moralno upitni ljudi generale opravdava. Kome će na srcu, duši i pameti najviše biti domovina ako ne onima koji su je obranili i stvorili, a Hrvatska je danas ugrožena kao nikad poslije rata. Njihovo je jedino oružje riječ, znaju to i oni koji su ih i prije desetak godina i sada napadali za pučističke nakane, no smeta im upravo to što protivljenje uništavanju Hrvatske dolazi od onih koji za državu imaju najveće zasluge. Na jednako oštre i još oštrije ocjene o stanju u zemlji koje izriču ekonomisti i drugi stručnjaci ili oporba vlast se često i ne osvrće, ali smetaju im generali, jer kad oni progovore, dolazi do izražaja sudbonosna opreka između čiste savjesti branitelja i nečiste savjesti vlasti. Stoga se izražava tobožnji strah od njihovih političkih, vlastodržačkih, prevratničkih nakana. Nije slučajno da su ljevičari, Račan, Mesić i njihovi ministri i suradnici te mediji, koji su samostalnu Hrvatsku doživjeli i prihvatili kao nužno zlo, najviše kriminalizirali generale koji su Hrvatsku branili kao nužnu domovinu. I u današnjoj Milanovićevoj “slučajnoj” i “nevjerojatno paradoksalnoj” državi ta je razlika očita.
Subota 2. ožujka
Ljudi kao sredstvo u funkciji samoobožavanja
Rektor Sveučilišta u Zagrebu Aleksa Bjeliš kaže kako je Zoranu Milanoviću poslao četiri pisma a ni na jedno nije dobio odgovor. Zašto je predsjednik Vlade takav? Zato što ljudi za njega – kao i stranka u koju je, predosjetivši da bi je mogao upotrijebiti, kalkulantski ušao tek 1999. – postoje samo kao sredstvo koje je u funkciji njegove promocije i samoobožavanja. Šalje pismo ex-papi bez ikakva povoda, razloga i svrhe, osim što se uporabom tuđe veličine svoja nastoji istaknuti. Tulumari s jednim od najbogatijih tajkuna Tedesechijem. Državnim helikopterom ljetos na obali jurca od vile do vile gdje su se odmarali Bakarić, Tito i drugi komunistički satrapi. Dok mu zemlja propada, podučava europske elite o tome kakva bi trebala biti Europska unija. I tako dalje. Rektor Bjeliš, čelnik najznačajnije nacionalne institucije koja je presudna za budućnost Hrvatske, u taj se scenarij uklapa kao prašina na sakou koju je premijer otpuhao.
Ponedjeljak 4. ožujka
Abolirana “kažnjenička bojna” kadra s greškom
Isti dan kad je u našem listu objavljen tekst “Kukuriku vlast ne odustaje od ešalona kadra s greškom”, društvu ministara i drugih dužnosnika koji su ili u sukobu interesa, ili pod istragom, ili imaju opomene pred otkaz, ili su uzeli jednodnevne saborske mirovine... pridružila se još jedna velika riba - ministar turizma Veljko Ostojić. U HTV-ovu Dnevniku detaljno je opisano kako je sudjelovao u kupnji i prodaji zemljišta u Istri kojemu se vrijednost poslije urbanizacije s milijun povećala na 25 milijuna kuna! Pa ponovimo kako izgleda hijerarhija Kukuriku nepodopština. Milanović - golemi kredit u Erste banci po povlaštenim uvjetima, obiteljski krediti u Ljubljanskoj banci. Čačić - zatvor zbog prometne nesreće, malverzacije u gospodarstvu o kojima je objavljena knjiga. Linić - prijateljska prodaja hotela “Excelsior”, država oštećena 120 milijuna kuna. Jakovina - sukob interesa, dugovi državi! Matić - krivotvorenje ratnog puta, dezerterstvo. Ranko Ostojić - podstanarstvo kod medijskog tajkuna. Veljko Ostojić - kupi za kunu, prodaj za 25 kuna. Slijede nižerangirani prijestupnici - Antešić, Mohorović, Lalić, Lučić, Kučko, Malić, Vuković, Koračević... Ukratko, abolirana “kažnjenička bojna” Zorana Milanovića Tute.
Utorak 5. ožujka
Hrvatsko-srpsku idilu ne može pokvariti ni PERIŠIĆ
Evo jedne pojedinosti iz susreta ministara vanjskih poslova Hrvatske i Srbije, Vesne Pusić i Ivana Mrkića. Mrkić je među ostalim rekao da se raduje oslobađajućoj presudi generalu Perišiću u Haagu. Premda su im ratni zločini bili tema razgovora i premda još vrijedi međunarodna tjeralica za Perišićem zbog 20 godina zatvora na koji je u odsutnosti osuđen zbog granatiranja Zadra, ta tjeralica u razgovoru nije ni spomenuta. I dok Srbin Mrkić trijumfira pred njezinim nosom, hrvatska ministrica šuti kao zalivena, ne želi kvariti hrvatsko-srpsku idilu koju su nedavno ponovno započeli premijeri u Beogradu, gdje je Milanović obećao da će Hrvatska za Srbiju “dati sve od sebe”. Pa se i odreći žrtve koju je podnio Zadar, gdje su Perišićevi zločinci ubili 34 civila i srušili 150 kuća.
Srijeda 6. ožujka
Hoće li se Platini konzultirati s Petainom zbog divljanja u lyonu Michel Platini nije se udostojio doći u Daruvar na suđenje u kojem nogometni sudac Bruno Marić od Uefe traži odštetu jer ga je lažno za namještanje utakmice optužio njezin istražitelj Robin Bokšić. Ali se udostojio pisati pismo nikome drugome nego premijeru Milanoviću zbog izgreda hrvatskih navijača. Ti su izgredi gotovo anđeoski prema nekim drugima. U Lyonu su nedavno, uz nacističke pozdrave, deseci navijača domaćega kluba pretukli navijače Tottenhama, a prije koji dan na prvenstvenoj utakmici u Izraelu stotine navijača napustilo je stadion jer je gol dao – musliman. Hoće li Platini pisati Hollandeu i Netanyahuu ili će se prije toga konzultirati s Petainom!?
Četvrtak 7. ožujka
Građanima nitko neće isplatiti 87 mlrd. $ bonusa
Nije pravo pitanje treba li menadžerima banaka smanjiti bonuse nego tko im je te goleme godišnje svote omogućio. Dakle, ovako: prvo su hrvatske banke sanirane sa 87 milijardi dolara iz džepa građana, onda su ih istim tim građanima Mateša, Škegro, Barbić, Luković, Prka, Škreb, Rohatinski, Račan i drugi oteli i prodali strancima za pet milijardi dolara. Usput su im dali da raspolažu sa svekolikim novcem države i državnih poduzeća te ušteđevinom građana. A sada se Linić, koji je također te banke prodavao (i to još čini), prsi gađajući slona stolnotenskim lopticama.
Petak 8. ožujka
Ne odriču se prošlosti: ni četničke ni partizanske
Beogradskim je novinarima srbijanski ministar vanjskih poslova Brkić izjavio kako je u posjetu Zagrebu iskoristio priliku za dogovaranje o susretu dvojice predsjednika, Nikolića i Josipovića. Na novinarsku primjedbu da je hrvatski predsjednik dosad taj susret odbijao sve dok se Nikolić ne odrekne svoje četničke prošlosti, Brkić je rekao kako u Zagrebu “ništa od toga nije spomenuto”. Što se Hrvata tiče, ne vidim u čemu je problem - pa ni Josipović se ne odriče partizanskog naslijeđa.
