U pravnom, povijesnom i faktičnom smislu presuda generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču u svakom slučaju ostavlja 780 od ukupno 1377 stranica prvostupanjske presude detaljnih opisa dokaza zločina koji su se “izvan svake razumne sumnje” dogodili tijekom i nakon akcije Oluja. Krivci za to nisu kažnjeni i stoga generali trate svoje život u Haagu. Haaški su suci vodili računa da su ubojice, palikuće, pljačkaši i zlostavljači mogli biti civili, paravojska, ili kad su žrtve bili preodjeveni vojnici, ili civili ubijeni, zlostavljani ili opljačkani u okolnostima koje nemaju veze s oružanim sukobom. Vodili su računa i o sposobnosti međunarodnih promatrača da identificiraju pripadnike HV-a. Pojedini incidenti detaljno su analizirani tako da ono što je utvrđeno vrišti.
Što je bila akcija Oluja?
I oslobađajuća presuda, za koju malo tko misli da je moguća (potpuni preokret u Haagu dogodio se u slučaju Kupreškića i Nasera Orića) izazvala bi brojna pitanja i reminiscencije na odnos naše političke elite spram Haaga, osobito u slučaju “topnički dnevnici”, a da o sljepoći pravde ne govorimo. U slučaju osude za udruženi zločinački pothvat (UZP), unatoč svim ograđivanjima čak i haaških tužitelja i tumačenja brojnih stručnjaka, nedvojbeno opterećuje našu savjest pitanjem što je zapravo bila ta legitimna vojna akcija. Ne treba li se i svaki sudionik Oluje pitati je li nesvjesno sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu.
Sud u Haagu presudom našim generalima obraća se i zapovjednicima na svjetskim bojištima. Osuda za UZP sugerira im da vode računa što govore na sastancima uoči vojnih operacija. Nekoliko slobodnijih rečenica u kontekstu akcija koje odu u pogrešnom smjeru može im se obiti o glavu. Vojne definicije dobit će vrlo precizan pravni okvir za neselektivno i prekomjerno granatiranje. Osuda bi značila da i vojno opravdano granatiranje u kojem nema žrtava, može biti tretirano kao dio UZP-a ako mu je svrha protjerivanje civila, a ne ubijanje vojnika. Osobito moraju biti obazrivi kad egzodus stanovništva u strahu od osvete započne uoči ili tijekom vojnih akcija. Kriterij dopustivosti (200 ili 400 metara od legitimnog cilja) i nenamjernosti pogreške mogao bi biti postavljen tako visoko da bi i kobne obavještajne i tehničke pogreške kao u bombardiranju Beograda ili svadbene povorke u Afganistanu mogle biti istraživane kao potencijalni zločini. Dakako, ako počinitelji nisu Amerikanci. Tako je 12 projektila na stambenu zonu u Kninu gdje je bio stan Mile Martića Haaški sud ocijenio kao pretjeran rizik iako žrtava nije bilo. To je i svjetski trend. Human Rights Watch tražio je odštetu za žrtve i istragu zakonitosti napada u kojima su pogođeni civilni objekti za napada na Gadafijeve snage u Libiji. Ubijena su 72 civila. NATO je uzvratio: “Rizik uvijek postoji”.
Suđenje i dr. Tuđmanu
Presudom koja bi potvrdila prvostupanjsku, svjetska pravda i ratni običaji dobili bi presedan, kakvih nam je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju donio napretek. Taj je sud nametnuo suđenje generalima pobjedničke vojske po načelima objektivne odgovornosti za obrambeni rat na svom teritoriju. Što god tko rekao, presudom u prvostupanjskom obliku neizravno bi bili osuđeni i pokojnici, dr. Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Zvonimir Červenko, koji nisu imali branitelje. Udruženi zločinački pothvat (UZP) nije bio propisan u vrijeme spornih događaja, što je općecivilizacijski zahtjev, već je Haaški sud u svojoj praksi uveo taj oblik odgovornosti, ne na Veljku Kadijeviću, Blagoju Adžiću... već na Gotovini i Markaču. UZP temelji se na transkriptima Brijunskog sastanka, ali se o namjeri “zločinačkog udruženja” zaključuje i po granatiranju, neprocesuiranju i politici odnosa prema izbjeglicama pretočenoj u legislativu. U Srbiji su već analizirali kako će se osuđujuća presuda odraziti na tužbe Hrvatske i Srbije za genocid, no mišljenje tamošnjeg pravnog eksperta Marka Milanovića je kako pravni zaključci MKSJ-a neće utjecati na Međunarodni sud pravde. U slučaju bilo kakve osude, generalima će biti oduzet čin i odlikovanja.
Presedan
Zašto Adžić i Kadijević nisu učinili udruženi zločinački pothvat
Haaška presuda na 780 stranica bilježi zločine izvan svake razumne sumnje
Komentara 1
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Ne moraju se planeri, stratezi i operativni zapovjednici legalnih vojnih oslobodilačkih operacija diljem svijeta 'čuvati i paziti' što govore dok svojim postrojbama izdaju naredbe... Veleizjadnik i krivokletnik Mesićeva kalibra ne može se tako lako nigdje u svijetu ponoviti, barem ne u sljedećih 500 godina,,,